Zoran Milanović je potvrdio da definitivno nije predsjednik - fikus. Rezultati izbora izvjesno nisu onakvi kakve je on priželjkivao, no njegova agresivna kampanja na rubu ili čak preko ruba ustavnosti otvorila je put promjenama u vrhu hrvatske političke arene.
HDZ je i ovaj put relativni pobjednik izbora, ali više ne vrijedi čuvena tvrdnja Andreja Plenkovića ‘ja mogu što god hoću‘. Pri formiranju vladajuće većine, a potom i sastavljanju vlade mogla bi se aktualnom pokazati druga Plenkovićeva poruka: ‘Ne može stranka biti talac jednog čovjeka‘.
Razlog su ne samo slabiji rezultati HDZ-a nego na prethodnim izborima, već i struktura tih rezultata. Tu prije svega mislim na izvrstan rezultat Ivana Anušića koji je zapravo najveći HDZ-ov pobjednik na izborima – i stranačkim rezultatom u svojoj izbornoj jedinici i osobnim preferencijalnim glasovima. Upravo bi Anušić mogao odigrati ključnu ulogu u formiranju vladajuće većine čiju bi okosnicu činila koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta, što je politički najlogičnija kombinacija. Ali i kombinacija koju bi Andrej Plenković svakako želio izbjeći.
Druga promjena koju je potaknuo Milanović jest dovođenje urušavanja SDP-a do točke kada kao stranka moraju odlučiti: ili će uz neko novo vodstvo pronaći svoj prepoznatljivi politički sadržaj, ili će na sljedećim izborima svoje mjesto vodeće stranke na ljevici prepustiti stranci Možemo! Za razliku od SDP-a, Možemo! ima i program i strategiju i sustavno je provodi.
Treća moguća promjena je formiranje vlade u kojoj bi glavni koalicijski partner HDZ-a po prvi put bila stranka politički desnija od njega, dakle DP. Ali skretanje biračkog tijela udesno danas je europski trend, dok su centrističke opcije, koje je kao čarobnu formulu za osvajanje vlasti prakticirala i kod drugih podržavala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, danas u silaznoj putanji.
Četvrta promjena kojoj su pridonijele Milanovićeve „Rijeke pravde“ je pročišćavanje parlamentarne stranačke arene, odnosno nestanak niza politički nevažnih i nemoćnih strančica – bilo da se njihovo vodstvo „utopilo“ u „Rijekama pravde“ (Dalija Orešković, Anka Mrak-Taritaš, Krešo Beljak, Marijana Puljak…), ili nisu prešle izborni prag sadržajno neprepoznatljivi Hrvatski socijaldemokrati, Karolina Vidović-Krišto, Katarina Peović, suverenisti razno-razni i pravaši razno-razni).
Političko buđenje građana
No možda je najdragocjenija promjena koju je potaknuo Milanovićev predizborni tornado političko buđenje građana, koje se nije ogledalo samo u vrlo visokoj izlaznosti na izbore već i u tome kako i za koga su glasovali. Jedan od zanimljivih pokazatelja biračke volje su preferencijalni glasovi.
Tu se kao drugi veliki izborni pobjednik na HDZ-ovoj listi pokazao Davor Ivo Stier, koji je osvojio mandat preferencijalnim brojem glasova u šestoj izbornoj jedinici, praktički bez ikakve osobne kampanje, u trenutku kada mu je Andrej Plenković pripremio teren za političku eutanaziju, stavljajući ga u izbornu jedinicu koja nije njegova, na mjesto koje je prvo neprolazno, u poziciju da uđe u Sabor kao rezerva ukoliko oni ispred njega postanu ministri. Stierov preferencijal je tim znakovitiji prisjetimo li se da je prije desetak godina pokušavao osvojiti stranački vrh postavljajući bitku protiv političkog klijentelizma kao jedan od stranačkih prioriteta.
Drugi zanimljiv slučaj osvajanja saborskog mandata preferencijalnim glasovima je DP-ov Stijepo Bartulica, koji se politički profilirao kao uvjereni konzervativac zapadnog tipa, vanjsko-politički iznimno educiran, a kojem je stranačko vodstvo (Radić, Penava) namijenilo neprolazno mjesto u 2. izbornoj jedinici, držeći vjerojatno da je Bartulica „prekompliciran“ i „pretežak“ hrvatskim biračima. No pokazalo se da zapadnjački konzervativizam ima svoje biračko tijelo u Hrvatskoj, više nego u vodstvima političkih stranaka.
No hoće li ta vrata promjenama unutarnje strukture hrvatske političke scene, koja je nogom odškrinuo Zoran Milanović, ostati otvorena ili će se brzo zatvoriti čuvanjem statusa quo vidjet ćemo već u sljedećih tjedan- dva, kroz proces formiranja saborske većine i vlade.