Natalia Zielinska na prvi mah uopće ne zvuči kao netko komu hrvatski nije materinski jezik. Gotovo da se poljski naglasak i ne čuje, što i ne začuđuje s obzirom na to da je studirala hrvatski jezik i europske studije u Poljskoj. U sklopu studentske razmjene došla je u Hrvatsku i ostala – zbog ljubavi. Premda je mislila da će se ostvariti u prosvjeti, karijeru joj je na neki način odredila slučajnost. Dok je bila trudna, poslovni partneri iz Poljske su joj zbog poznavanja hrvatskoga jezika ponudili da ovdje počne razvijati biznis povezan s fondovima Europske unije.
Osnovala je obrt te je počela učiti poduzetnike i poljoprivrednike u Ogulinu i okolici o tome što su to EU fondovi i kako se na njih prijaviti, a istodobno je za Vrbovsko vodila EU projekte. Upoznala je sustav iznutra i izvana, kaže. Poslije je preuzela vođenje kompanije Euro Grant Konzalting, čiji su vlasnici i danas dijelom Poljaci. Klijenti su joj gradovi, općine, OPG-ovi, male i velike kompanije iz svih krajeva Hrvatske. Zbog svog je iskustva nedavno izabrana i za predsjednicu HUP-Udruge profesionalaca za fondove EU-a. S obzirom na to da je njezina tvrtka članica HUP-a posljednjih osam godina i zna sve izazove u tom poslu, angažmanom u Udruzi nada se promijeniti barem neke trendove.
Što je presudilo da se uključite aktivnije u rad te udruge?
– Izazova s EU fondovima ima i danas. Na primjer, velik broj nepoznanica u pripremi i provedbi projekta potaknuo nas je da se organiziramo i da putem platforme HUP-a zajedno radimo na razvoju struke i podrške prema tijelima Sustava EU fondova. Gotovo svi članovi Udruge, koja okuplja 69 tvrtki, pripremaju EU projekte od početaka i zajedno stoje iza velike većine njih u RH. Zbog toga svi mi zajedno imamo veliko iskustvo i vrlo dobro poznajemo potrebe korisnika, cijeli njihov proces pripreme. Putem HUP-a uključeni smo i u procese programiranja i praćenja provedbe operativnih programa, tako da smo konstantno u doticaju s izmjenama pravila, načela, smjernica ili direktiva, što konkretno znači da imamo širu sliku cijelog sustava nego da radimo isključivo administrativni posao pripreme projektne dokumentacije. Izazove i dobre prakse kao i iskustva korisnika nastojimo dijeliti sa širom javnosti i tijelima Sustava EU fondova u Hrvatskoj. Upozoravamo na nejasnoće koje nastaju u procesu, upozoravamo na potencijalne nepravilnosti, nastojimo što više poboljšati cjelokupni sustav uza što aktivniji dijalog svih strana.
Koliko se cijeli sustav u deset godina, koliko radite ovaj posao, a koliko je i Hrvatska u EU-u, promijenio?
– Pomaka ima. Kolege iz Udruge koji su tu još od trenutka pretpristupnih fondova često spominju da je kod prvih prijava dokumentacija morala imati oko tisuću stranica i težila je nekoliko kilograma, ali danas, srećom, više nije tako. Proces se uvelike digitalizirao, uspostavljene su nove platforme za prijavu i provedbu projekata, uspostavljeni su jasni sustavi upravljanja i kontrole. Ali i većina podataka i dokumenata danas je javno dostupna, zbog čega je znatno veća transparentnost u pripremi i provedbi.
Kakve su promjene sustav zadesile s novim višegodišnjim financijskim okvirom?
– S aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom dobili smo nove strateške ciljeve, ali i jako mnogo novih uredbi, direktiva i europskih smjernica koje sve države članice moraju implementirati u svoje zakonodavstvo, a to će itekako utjecati i na javna tijela i na korisnike. Sve te izmjene generirat će i nove izazove u provedbi tih projekata u sljedeće dvije do tri godine, što znači da će projekti postati sve kompliciraniji, a pravila su, barem zasad, nejasna.
Je li tako na razini cijelog EU-a?
– Da. To se događa jer se mijenjaju strateška područja ulaganja na razini EU-a, koja su sada usmjerena na digitalnu i zelenu tranziciju. Tu je najveća novost Uredba o taksonomiji i primjena načela ‘Do not significant harm‘ (DNSH), koja uveliko utječe na proces projektiranja složenih infrastrukturnih zahvata. Veliki je naglasak na ubrzanoj digitalizaciji procesa, što je i bez EU fondova veliki izazov mnogim tvrtkama jer su to ulaganja koja jučer nisu planirali, a bez kojih danas nisu konkurentni. No moram priznati da su neke zemlje članice razvile kvalitetnije modele suradnje i informiranja korisnika, koje bismo mogli primijeniti i u Hrvatskoj. U Poljskoj, primjerice, postoje uredi koji korisnicima nude evaluaciju projektne dokumentacije odnosno administrativnu provjeru prije predaje, s ciljem da se na natječaje javi što više kvalitetnih projekata. U Hrvatskoj još nismo razvili dovoljno jasan i agilan model suradnje i komunikacije između korisnika i mjerodavnih tijela. Spomenula sam već da imamo nova, nejasna i poprilično stroga pravila kod administrativne provjere projekata, a istodobno nije ostavljeno previše prostora za pogreške, zbog kojih prijeti izbacivanje iz natječaja. S obzirom na to da je sustav sve složeniji, pogreške je katkad teško izbjeći, osobito u vrlo kratkim rokovima za pripremu projekta.
Na primjer?
– Imamo situaciju da su nam odbijani projekti u administrativnoj fazi jer nije dostavljen zemljišnoknjižni (ZK) uložak kao dokaz pravnog interesa. ZK uložak je javno dostupan dokument i ne bi trebao biti razlog odbijanja cijelog projekta, pogotovo kad dokumentacija uključuje pravomoćnu građevinsku dozvolu. Nerijetko se odbija projekt jer nedostaje izjava koja sadrži informacije koje su ionako već navedene na nekoliko drugih mjesta u prijavi. Isto tako, kod jednog od tekućih poziva veliki broj korisnika odbijen je jer su iskoristili veći dio potpora male vrijednosti, tzv. de minimis. De minimis je maksimalni iznos koji poduzetnik može primiti – 200 tisuća eura u tri fiskalne godine. Međutim, ne postoji javno dostupna baza primljenih potpora i realno nemamo uvid tko je koliko sredstava iskoristio. Problem je i to što su neki poduzetnici za vrijeme pandemije COVID-19 dobili razne potpore za zapošljavanje, koje ulaze u de minimis, ali nisu to znali jer na odluci nije bilo informacije da su to sredstava iz EU fondova. Pa tako, na primjer, od projekta vrijednog dva milijuna eura potražujete otprilike 150 tisuća eura de minimis potpore za trošak projektiranja. No ispadne da ste iskoristili već 20 tisuća eura, čega niste bili ni svjesni i na temelju toga odbijen vam je cijeli projekt. Mislim da bi svaki poduzetnik žrtvovao 20-ak tisuća eura ako ima priliku financirati gradnju od nekoliko milijuna.
Kako to tumačite?
– Agresivnim formalizmom. Previše smo fokusirani na formu, a premalo na bit, i ne vidimo u tom procesu ono najvažnije – korisnika koji je počeo pripremati investiciju, koji je uložio i vlastita sredstva da bi se prijavio na neki natječaj i dobio svu silu dozvola, izradio nove studije i analize da prilagodi projekt smjernicama natječaja, ali zbog izostavljenog i javno dostupnog dokumenta projekt bude odbijen. Priprema projekata vrlo je komplicirana i ne samo da oduzima jako mnogo vremena nego je i skupa. Do trenutka dobivanja građevinske dozvole poduzetnik utroši do pola milijuna eura za projektnu dokumentaciju, razne studije i plaćanje troškova traženja dozvola. Osim toga, zbog primjene načela DNSH poduzetnici moraju napraviti i opsežnu analizu projekta u kontekstu utjecaja klimatskih promjena, što je novi trošak.
Koje su još nelogičnosti u sustavu, kakav je odnos između odobrenih i isplaćenih sredstava i što misli o "najbržem prstu", pročitajte u ostatku intervjua sa Nataliom Zielinskom u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.