Piše: Goran Gazdek
Kad smo prijateljima izvan gospodarskih krugova rekli da idemo u Slavonski Brod raditi priču o 'Đuri Đakoviću' gotovo svi su pitali: Pa zar to još radi? Negativnom percepcijom javnosti, krojenom medijskom slikom o Slavoniji u kojoj sve propada i ljudima koji se masovno iseljavaju, naši se sugovornici često susreću pa se takvima više i ne trude objašnjavati da u Đurinom kompleksu danas ne posluje samo Đuro Đaković grupa, koja se bori za opstanak, nego još 90 mahom uspješnih firmi, od kojih dvadesetak s imenom Đure Đakovića, koje su prošle godine ostvarile 2,4 milijarde kuna prihoda i zapošljavaju 4300 radnika. Najveća među njima prema prihodima i broju zaposlenih je Đuro Đaković Montaža.
- Nikako se ne može se uspoređivati tadašnji i sadašnji Đuro. Jedni segmenti su se razvili i otišli dalje, neki su nestali, neki posluju odlično, a tek je jedan u problemu. Zanimljiv pokazatelj je kako se sada potroši puno više struje nego kada je u ovom kompleksu radilo 16 tisuća ljudi iako danas svi uređaji troše četiri puta manje energije što nam govori da je sada proizvodnja intenzivnija. Ime Đuro Đaković je brend, prepoznatljivo u cijelom svijetu, znatno više u inozemstvu nego kod nas jer je u javnosti, na žalost, prezentirano kao nešto loše – objašnjava suvlasnik Đuro Đaković Montaže, Drago Čugura, koji se nedavno s pozicije predsjednika Uprave povukao u Nadzorni odbor.
Tvrtka se bavi montažom čeličnih konstrukcija i nudi niz usluga vezanih za proizvodnju i montažu čelične konstrukcije, strojarske opreme i cjevovoda u projektima izgradnje, rekonstrukcije, modernizacije, remonta i održavanja energetskih, petrokemijskih i industrijskih postrojenja, te mostova i čeličnih konstrukcija.
Osnovana je 1926. montažom prvog mosta na rijeci Tisi kod Titela nakon čega je uslijedilo aktivno razdoblje na montažama mostova i zemlji i inozemstvu. Od 1947. djeluje u okviru tvrtke Đuro Đaković – Industrija lokomotiva, strojeva i mostova. Montirali su nuklearnu elektranu Krško, termoelektranu Neka u Iranu, brojne objekte u Iraku, Libiji, Njemačkoj, Belgiji, Turskoj, Grčkoj, Indoneziji, Sudanu, Etiopiji i mnogim drugim zemljama.
Tvrtka je tijekom druge polovice 20. stoljeća montirala i nuklearnu elektranu Krško, pa je u Slavonskom Brodu s veseljem primljena najava o izgradnji drugog bloka. Naravno da se nadaju i tom poslu, i bit će spremni kad se raspiše natječaj.
Nakon stečaja i preustroja Montaža se 1991. godine registrira kao dioničko društvo da bi od 2009. postala dio njemačke tvrtke Bilfinger SE. Na devedesetu obljetnicu osnivanja, 2016. godine, izlazi iz Bilfinger grupe i ponovno postaje tvrtka u stopostotnom hrvatskom vlasništvu.
Pitamo našeg sugovornika kako se njemački vlasnik odlučio na prodaju.
- Nije tu bilo nekog izbora. Bilfinger je tada bila velika tvrtka s preko 550 društava. Mi smo u cijeloj toj priči bili simbolični, sastavni dio divizije za energetiku koju su oni odlučili ili prodati ili zatvoriti. Kako sam bio u stalnoj vezi s vlasnikom otvoreno mi je rečeno da nas treba zatvoriti jer, među ostalim, imamo prevelik broj ljudi, bilo nas je više od tisuću. Nisam mogao dozvoliti da nestanemo tek tako, vjerovao sam u tvrtku, znao sam da ima šanse i da je treba prodati. Obzirom na tadašnje opcije uključujući zatvaranje, kupnju od strane špekulanata te neprijateljsko preuzimanje, management buyout nam se činio kao jedina ispravna opcija u takvim okolnostima – odgovara Čugura.
U segmentu izgradnje termoelektrana svih tipova Đuro Đaković Montaža je danas među vodećih pet tvrtki u Europi. Rade na mnogim projektima – od spalionica smeća preko elektrana na biomasu i plin do mostova i nuklearnih elektrana: 90 projekata u 17 država. Tržište je većinom Europska unija, a prošle godine radili su i u Izraelu. Tvrtka trenutno ima oko 800 zaposlenih.
Kao i mnogim drugim tvrtkama tekuće poslovanja otežava inflacija, rast cijena energenata i repromaterijala. Rat u Ukrajini osjećaju tek neposredno jer ne rade na tržištima Ukrajine i Rusije. No, koliko bi micanje od ugljena kao energenta za termoelektrane i aktualne plinske krize dugoročno utjecao na posao?
- U perspektivi bi moglo biti problema ali s druge strane nama je to šansa jer je odmak od ugljena inicirao gradnju cijelog niza plinskih elektrana. S nekoliko velikih europskih tvrtki nominirani smo partner za taj segment i to se jako dobro razvija – ističe naš sugovornik.
Govoreći o srednjoročnim planovima Čugura ističe da su ciljevi zadržati široki portfelj poslova kojima se bave što ne bi trebao biti veći problem jer je radna snaga mobilna i dobro organizirana za vođenje poslova.
- Osim toga imamo 150 do 200 kooperanata koje u svakom trenutku možemo angažirati kao kompenzaciju ako dođe do nekog poremećaja na tržištu. Tako smo se organizirali da sve poslove vodimo iz Hrvatske, te nam sama lokacija izvođenja radova ne igra veliku ulogu u smislu pripreme i planiranja. Radnike zadržavamo i privlačimo relativno visokim prosjekom plača. Manjak je radne snage i ako želimo imati kvalitetnog radnika moramo ga sukladno tome i financijski nagraditi. To je tržište – govori Čugura.
Ima li zainteresiranih za kupnju Montaže i bi li oni možda nekoga kupili, pitamo na kraju razgovora.
- Često nam se šalju takve poruke, ali u ovom trenutku ne razmišljamo o prodaji. Gotovo uvijek se tu radi o svojevrsnom 'čišćenju tržišta', a to za našu tvrtku ne bi bilo dobro. S druge strane ne razmišljajmo pretjerano ni o akvizicijama. Malo je takvih tvrtki u Europi. Ako budemo išli u akviziciju izgledno je da bi se tu onda radilo o tvrtki koje se bavi proizvodnjom vlastitih proizvoda ili uslugama koje trenutno koristimo na našim projektima - zaključuje Čugura.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Brodsko-posavske županije možete pročitati u digitalnom i triskanom izdanju Lidera.