Slaganje robe i stavljanje čipova protiv krađe u trgovini – to je bio moj prvi od niza studentskih poslova koje sam odradila. Za vas možda nebitna informacija, ali za mene prvi susret sa studenticom, danas kolegicom, koja je iz Skoplja došla u Zagreb studirati novinarstvo. Već na idućem poslu, na kojem sam prodavala ulaznice za jednu od turističkih lokacija u gradu, gotovo sam svakodnevno susretala strane studente koji hvale studentski život u Hrvatskoj. Tada sam shvatila da, često zarobljeni u kritikama upućenima našem obrazovnom sustavu, propuštamo uočiti da neki Hrvatsku smatraju poželjnim odredištem za studiranje. A da ovo ne bi bila samo dosadna priča o mom studiranju, novu dimenziju dodaju oni studenti koji, baš kao moja kolegica s početka priče, u Hrvatskoj žele i ostati.
Pa prije nego što pomislite ‘kako su naivni‘ ili ‘ne znaju što ih čeka‘, spomenut ću da su mnoge strane zemlje upravo privlačenje stranih studenata prepoznale kao priliku jer to, smatraju, pridonosi njihovu gospodarstvu. Tako Velika Britanija do 2030. godine želi kroz svoje fakultete provesti čak 600 tisuća stranih studenata, navodi The Guardian. Gdje smo mi u vezi s tim? Privlačimo li strane studente na svoje fakultete i što bi njihov ostanak mogao značiti za nas?
‘Da‘ stranim studentima
Baš kao i stranim državama, strani studenti za Hrvatsku znače priliku o kojoj treba razmisliti.
Voditeljica Odjela za upise na RIT-u Croatia Ivana Silić ističe da studenti svojim boravkom u državi stvaraju ekonomsku vrijednost za gospodarstvo, unaprjeđuju društvo u kojem studiraju te pridonose raznolikosti i multikulturnosti, a viša predavačica na PVZG-u i Veleučilištu Edward Bernays Dorotea Milas dodaje da privlačenje i zadržavanje stranih studenata može pomoći u proširenju kvalificirane radne snage.
– U kontekstu hrvatskoga demografskog sloma strateški pristup dovođenju studenata iz inozemstva iznimno je važan iz više perspektiva: prva je svakako demografska, druga je vezana uz jačanje hrvatskog tržišta rada i nedostatak radne snage u pojedinim sektorima, što uz spomenutu demografsku ugrozu ne jenjava, a treća uz konkurentnost cjelokupnoga gospodarstva i pojedinih industrija u kojima je nedostatak radnika najviše izražen. Posebno treba istaknuti i to da je pojedincima koji dođu studirati mnogo lakše integrirati se u društvo nego onima koji dolaze kao već kvalificirani profesionalci iz zemalja koje nam možda i nisu toliko kulturno bliske – smatra član Uprave Algebre Hrvoje Josip Balen.
Konkretno, prodekan za nastavu Fakulteta elektrotehnike i računarstva Bojan Trkulja navodi da u Hrvatskoj nedostaje mnogo inženjera elektrotehnike i računarstva, a prema predviđanjima trebat će ih još više. Smatra da nedostatak kadrova može biti velika zapreka za razvoj domaće industrije, zato iz te perspektive, navodi, FER želi ispuniti svoju misiju školujući domaće i strane studente koji će ostati raditi u Hrvatskoj.
Studente treba zadržati
S druge strane, ne možemo se ne zapitati koliko strani studenti stoje državu. Iako vlada percepcija da je studiranje besplatno, ljudi često zaborave da taj trošak snosi država (osim u slučaju privatnih fakulteta). Redovito studiranje studenta iz Hrvatske i EU-a sufinancira se, a oni imaju jednaka prava na pristup obrazovanju – dakle plaćaju jednake školarine i imaju jednaka prava. Doduše, studenti iz trećih zemalja upisuju visoka učilišta u sklopu kvota za strance i plaćaju iznose školarina koje propisuju visoka učilišta. Osim školarina, tu su i mnoge subvencije osigurane svim studentima, a sve to nije malo novca.
To znači da dolazak studenata ima smisla tek ako ih uspijemo i zadržati.
A kako postići? Balen ističe da to zahtijeva trud i razumijevanje ministarstava, javnih agencija, obrazovnih institucija i profesionalnih udruga. Dodaje i da je važno prilagoditi nacionalna pravila kojima će se stranim studentima osigurati mogućnost dobivanja trajnog boravka ili čak državljanstva nakon dovršetka petogodišnjeg studija, kao i da porezna politika bude povoljnija nego u ostatku EU-a. Uz to navodi primjere država poput Velike Britanije, Nizozemske ili Poljske koje studentima omogućavaju da im se za godine studiranja priznaju godine radnog staža ili da se visokoobrazovanim useljenicima omogućuju znatna porezna oslobođenja.
Što još treba učiniti kako bi privukli strane studente, potaknuli da ostanu Hrvatskoj i postanu dio našeg tržišta rada? Riskiramo li da obrazovane studente o svojem trošku na kraju isporučimo na strana tržišta rada te s kojim se problemima susreću strani studenti i kako ih riješiti? O svemu ovome možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.