Napadi Hutija na transportne brodove u Sueskom kanalu kroz koji prolazi 11 posto svjetske pomorske trgovine prouzročili su snažan rast troškova prijevoza i već nepovoljno utječu na opskrbne lance nekih tvrtki, navodi Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj ovotjednoj analizi. Naime, promet Sueskim kanalom prepolovljen je u odnosu na isti period lani, a preusmjereni brodarski promet oko Rta dobre nade produžuje trgovinske rute iz Azije prema Europi za otprilike 10 dana. Posljedično, troškovi vozarina su se već učetverostručili, a premije osiguranja za prijevoz Sueskim kanalom skočile su deset puta.
Unatoč spomenutim poremećajima u međunarodnoj trgovini, ne očekuje se veći inflatorni udar budući da troškovi prijevoza čine samo vrlo mali udio troškova proizvoda. Za razliku od prije tri godine (u jeku pandemije), rast svjetskog gospodarstva snažno usporava, euro područje je u recesiji te nam zasigurno ne prijeti kombinacija iznenadnog rasta potražnje na krilima velikodušnih državnih stimulansa te nedovoljnih proizvodnih kapaciteta. Globalni indeks napetosti u nabavnim lancima je oko svog dugoročnog prosjeka.
Osim toga, brodari su posljednjih godina naručili mnogo novih brodova kao odgovor na ‘uska grla’ tijekom pandemije. U 2023. godini su već isporučeni novi kontejnerski brodovi s kapacitetom od 2,2 milijuna standardnih kontejnera od 20 stopa (TEU), otprilike dvostruko više nego ranijih godina. To znači da je kapacitet globalne kontejnerske flote lani porastao 7 posto. U 2024. očekuju se isporuke ukupnog kapaciteta iznad 3 milijuna TEU, što znači da je rast brodskog kapaciteta još uvijek znatno iznad vjerojatnog rasta transportne potražnje. Zbog toga će daljnji rast troškova prijevoza, a time i njihov učinak na inflaciju, biti ograničen.
Najveći rizik eskalacija krize u Tajvanu, ali i jačanje napetosti na Bliskom istoku
Sve spomenuto se, međutim, temelji na pretpostavci da sukob na Bliskom istoku neće eskalirati dalje od dosadašnjih napada Hutija. Proširenje sukoba moglo bi potencijalno utjecati i na brodarstvo u Perzijskom zaljevu, a time i na opskrbu globalnog gospodarstva naftom. To bi vjerojatno uzrokovalo značajan porast cijene nafte, s odgovarajućim posljedicama na inflaciju i rast.
Napadi Hutija mogli bi, između ostalih geopolitičkih neizvjesnosti, dugoročno pridonijeti povećanju inflacije u Europi s obzirom na to da će zagovornici industrijske politike u EU-u sadašnje probleme s opskrbnim lancima vjerojatno koristiti kao dodatni argument. Njihova percipirana ranjivost vjerojatno će ojačati napore u pogledu premještanja proizvodnje natrag u Europu ili pak premještanje dobavljača iz Kine u zemlje saveznice. Fokus na otpornost te pouzdanost opskrbnih lanaca vjerojatno dolazi nauštrb učinkovitosti, što upućuje da će inflatorni pritisci ostati snažniji u usporedbi sa intenzitetom prije pandemije.
Eskalacija napetosti između Kine i Tajvana vjerojatno bi predstavljala još veći ekonomski rizik s obzirom na to da neki od najvažnijih svjetskih prometnih pravaca prolaze pokraj Tajvana. Samo kroz Tajvanski tjesnac trenutno se preveze oko 9 milijuna tona tereta dnevno. Još bi ozbiljniji za globalno gospodarstvo bili potencijalni gubici u proizvodnji mikročipova, u čemu Tajvan igra ključnu ulogu.
I na kraju, u slučaju eskalacije, vjerojatno bi uslijedile mjere embarga Zapada (i protumjere Kine) koje bi osjetno smanjile ponudu ključnih roba i industrijskih sirovina za prerađivačku industriju u Europi i SAD-u.