Makar je nezaposlenost u eurozoni i EU stagnirala u lipnju treći mjesec zaredom, u Hrvatskoj je blago porasla, pokazale su u utorak najnovije procjene Eurostata. Domaća stopa nezaposlenosti mjerena ILO-vom metodologijom u lipnju je iznosila 6,8 posto i bila je za 0,2 postotna boda viša nego u prethodna tri mjeseca.
Za usporedbu, u lipnju 2022. iznosila je 6,9 posto. Prema Eurostatovim podacima, u Hrvatskoj su bez posla u lipnju bile 122 tisuće građana, dakle za četiri tisuće više nego u svibnju. U odnosu na isti prošlogodišnji mjesec njihov je broj pak smanjio za četiri tisuće, pokazuju tablice.
Makar je neobično da se za vrijeme turističke sezone, na koju se u određenim mjesecima hrvatsko gospodarstvo itekako oslanja, povećava broj nezaposlenih, posljedica je to značajnog priljeva u nezaposlenost vezanim uz djelatnost obrazovanja. Točnije, po završetku školske godine tijekom lipnja i srpnja u evidenciju nezaposlenih osoba prijavljuju se prosvjetni radnici, suradnici u praktičnoj nastavi te njegovatelji djece s teškoćama u razvoju koji su radili na određeno vrijeme, objasnili su iz HZZ-a.
Isto tako, u evidenciju nezaposlenih prijavljuju se i osobe koje su ove tekuće školske godine završile redovno obrazovanje.
Sramežljiviji ulazak u turističku sezonu
- Promatrajući zadnje petogodišnje razdoblje (I. 2019. – VI. 2023.), trendovi su isti – udio novoprijavljenih u evidenciju iz djelatnosti obrazovanja je tijekom godine na 5-6 posto, a u lipnju i srpnju, tj. po završetku školske i akademske godine, povećaju se na preko 20 posto. U apsolutnim brojevima, broj ulazaka u evidenciju se tijekom godine kreće na cca 750 osoba, a u lipnju i srpnju taj broj poraste na cca 3.200 osoba - rekli su HZZ-a.
Nešto ‘sramežljiviji‘ ulazak u turističku sezonu također je utjecao na smanjenu potražnju za radnom snagom, smatra Petar Vušković, konzultant i ekonomski analitičar. Dakle, to su isključivo zaposlenici koji rade u ugostiteljstvu, hotelima i ostalim uslužnim djelatnostima vezanim za turističke usluge.
- Ukoliko stopa registrirane nezaposlenosti bude u padu i u srpnju te kolovoz onda će to biti ozbiljan simptom da ekonomska aktivnost usporava. Simptomatično je da nezaposlenost u EU stagnira već treći mjesec zaredom. Međutim, daleko smo od nekadašnjih skoro 400 tisuća nezaposlenih. Trenutno u Hrvatskoj 122 tisuće građana aktivno traži posao - dodao je Vušković.
Kao u cijeloj Europskoj uniji, tako i u Hrvatskoj najviše radnika nedostaje u djelatnosti građevinarstva te turizma i ugostiteljstva. Strani radnici se uglavnom zapošljavaju u djelatnostima u kojima nedostaje domaćih radnika - građevinarstvo te ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Prema podacima MUP-a, samo u prva četiri mjeseca 2023. godine ukupno je izdano 54.592 dozvole za boravak i rad, od kojih za novo zapošljavanje 37.747. U prošloj godini uvezli smo skoro 125 tisuća stranih radnika, odnosno ukupan broj stanovnika jednog Osijeka ili Rijeke, a duplo više od jedne Pule, Zadra ili Slavonskog Broda.
- Riječ je o djelatnostima u kojima nedostaje domaćih radnika i županijama u kojima u određenom dijelu godine nedostaje radnika kao što je tijekom turističke sezone. Prema podacima MUP-a, od 1. siječnja do 30.lipnja 2023. godine izdano je gotovo 92.000 dozvola za boravak i rad. Najveći broj dozvola izdan je u djelatnostima graditeljstva (33.043), turizma i ugostiteljstva (32.090), industrije (10.939), prometa (4.724) te trgovine (2.513) - navodi HZZ.
‘Treba se promijeniti opći odnos prema strukovnim zanimanjima‘
Uvoz radne snage osigurava zadanu dinamiku ekonomskog rasta od dva posto za 2023. godinu, smatra Vušković, jer ciljevi koje smo si zadali ne bi bili ostvarivi bez stranih radnika. Kada govorimo o stranoj radnoj snazi, govorimo o vrlo mobilnim zaposlenicima koji se ne zadržavaju na jednom mjestu - pa čak i na poslovima koje rade. Posljedično, Hrvatska ima konstantnu potrebu za uvozom nove radne snage.
- Gledajući mikroekonomski aspekt, fluktuacija stranih radnika u tvrtkama je izrazito visoka što njihovim poslodavcima otežava poslovno planiranje i naposlijetku maksimizaciju dobiti - dodaje Vušković.
Odnos između javnog i privatnog sektora te obrazovnih institucija je evergreen tema u Hrvatskoj, a jedan or razloga zašto je teško raditi srednjoročne i dugoročne strategije zapošljavanja i smanjenja nezaposlenosti jest činjenica da se situacija konstantno mijenja i planovi često padaju u vodu, smatra politički konzultant Karlo Jurak.
- Ono što sigurno možemo reći jest da obrazovne institucije moraju kao takve postati fleksibilnije i manje živjeti u ‘kulama bjelokosnim‘ gdje su svrha samome sebi kao neka vrsta suvremenog plemstva. Druga stvar, treba se promijeniti opći odnos prema strukovnim zanimanjima, a to se sada, nesvjesno i neželjeno, već i događa. Primjerice, danas imamo nestašicu majstora na svim poljima, a samo se sjetimo kako se i nama u osnovnim školama prije upisa u srednju govorilo da su strukovne škole, naročito trogodišnji smjerovi, samo za one ‘lošije‘, ‘problematične‘; ‘propalitete‘ čak.
Sad kada tu jako manjka ljudi, a još više onih koji su dobri majstori valjda više nikome ne pada na pamet to govoriti. Na neki su način te struke konačno doživjele pravdu koja je ujedno sramota obrazovnih institucija i njihovih djelatnika. U tom smislu, državi ne preostaje ništa drugo nego da sada na razne načine (npr. stipendiranjem deficitarnih strukovnih zanimanja) nastoji ispraviti te krive drine na tržištu radne snage, a obrazovnim institucijama da im konačno padne aureola nedodirljivosti - pogotovo gimnazijama i fakultetima - zaključuje Jurak.