Fight Club

Potrebno je uvesti moratorij na ovrhe

Avatar

Udruga Franak dala je ovih dana podršku prijedlogu Udruge Blokirani, te pozvala Vladu na uvođenje privremenog moratorija na ovrhe.

No, da li je usvajanje tog zakona moguće i koliko bi na kraju donijelo koristi svim stranama uključenim u taj proces? Za Fight club o tome problemu ovoga tjedna govore pravnik Hrvoje Kačer, te koordinator Udruge Franak Denis Smajo.


Denis Smajo, koordinator razvojno-istraživačkog tima Udruge Franak

Izvršna vlast treba poduzeti konkretne poteze u vezi proglašenja privremenog moratorija na ovrhe

Nekoliko je razloga zašto Udruga Franak traži privremeni moratorij na ovrhe za stambene i hipotekarne kredite s valutnom klauzulom u CHF. To su ponajprije daljnji rast udjela nenaplativih stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF (12,90%), te nedostaci Zakona o potrošačkom kreditiranju gdje banke koristeći svoju metodologiju krše taj zakon izračunom fiksne marže na nezakonit način. Također, banke nisu ugovorile aneks ugovora s dužnikom (jednostrana izmjena ugovora) tako da je upitna zakonitost primjene kamatne stope od siječnja ove godine. HNB tolerira kršenje Zakona o potrošačkom kreditiranju iako je naveden kao nadzorno tijelo u spomenutom zakonu.

Mislimo da je i sporna primjena valutne klauzule u CHF iako Visoki trgovački sud nije razmatrao nepoštenost i zakonitost te ugovorne odredbe. Udruga Franak je podnijela reviziju na Vrhovni sud, tako da se slučaj može smatrati još uvijek nedovršenim bez obzira na pravomoćnost presude. U prilog našim tvrdnjama ide i presuda Europskog suda pravde iz travnja koja govori da je valutna klauzula u CHF sporna – ugovorne odredbe moraju biti jasne i razumljive, a da bi bile razumljive potrošač mora imati sve važne informacije o ekonomskim posljedicama koje proizlaze iz te ugovorne odredbe, a činjenica je da potrošač nije bio upoznat s visokim valutnim rizikom CHF od strane banaka.

Isto tako ugovorna odredba o promjenjivoj kamati koja se određuje jednostrano bez ugovorenih parametara pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu je proglašena nezakonitom i ništetnom, a ako je ništetna jedna ili više glavnih odredbi ugovora onda se može postaviti pitanje zakonitosti cijelog ugovora. Upravo su te nezakonite ugovorne odredbe su bez osnove imale za posljedicu porast anuiteta, a taj rast je sustavno dugi niz godina uništavao dužnika dovodeći ga pred zid ovrhe.

Treba napomenuti da se najviše se radi o dužnicima s jedinom nekretninom u kojoj žive, negativne posljedice na zdravlje i obitelj su nesagledive.

Niz razloga koji su navedeni, te kolektivni postupak koji još nije praktički okončan je dovoljno da izvršna vlast poduzme konkretne poteze u vezi proglašenja privremenog moratorija na ovrhe.

Hrvoje Kačer, pravnik

Prihvaćanje moratorija bi samo cijeli problem preselilo na stranu vjerovnika

Po mojem mišljenju moratorij sam po sebi ne rješava ništa, dug postoji i dalje, a (k)ako se ne plaća, teče i zatezna kamata. Točno je da je rastući broj, ne samo dužnika nego i iznosa dužnika, problem koji je daleko veći od običnog ekonomskog odnosa, to je rak hrvatskog gospodarstva hrvatskog društva. Međutim, u dužničko-vjerovničkom odnosu nije prihvatljivo štititi samo jednu strani, pa tako ni stranu dužnika. Nisu samo vjerovnici (na načelnoj razini) odgovorni za nastanak duga, odgovornost postoji i na strani dužnika i na strani države u najširem smislu te riječi (zakonodavac, Vlada RH, ali i Hrvatska narodna banka). Ako bi se prihvatio moratorij to bi samo cijeli problem preselilo na stranu vjerovnika, ti vjerovnici više ne bi mogli plaćati svoje obveze, došlo bi do novog niza stečajeva i spirala problema bi se samo ubrzala. Drugim riječima, takav prijedlog ne bi bilo moguće podržati.

Potpuno drugo bi bilo da se zatraži moratorij na kamatu iznad određene razine (npr. iznad početne ugovorne kamate) za dužnike koji uredno plaćaju glavnicu, to bi sigurno bilo moguće podržati.

Ključno je da se i kod hitnih mjera problem sagleda u cjelini, dakle svugdje gdje je više nego jasno da se radi o podijeljenoj odgovornosti (ne samo vjerovnika i dužnika nego i države, to je potpuno sigurno slučaj kod problema promjenjivih kamata kod kredita sa deviznom klauzulom, posebno onima u CHF) trebalo bi barem privremeno (dok se ne donese cjelovito rješenje) nametnuti po dio obveze na više strana.

Polazeći od pravne teorije i prakse, a posebno i sada pravomoćne sudske odluke u “slučaju CHF” (devizna klauzula je u redu, jednostrano povećanje kamata nije u redu) više je nego očito:

a) da dužnici moraju plaćati glavnicu i početnu ugovorenu kamatu

b) da će banke morati vratiti preplaćene iznose

c) da je dio odgovornosti (od slučaja do slučaja će ovisiti koliki će biti omjer, npr. ako je dužnik onaj tko je inače guverner Hrvatske narodne banke njegova suodgovornost će biti i veća od one bankovne, a ako je dužnik netko nepismen bit će zanemariva)

d) da će u konačnici dio odgovornosti morati snositi i država i Hrvatska narodna banka zato jer nisu dobro radili svoj posao (pažnja dobrog stručnjaka).

Iako ne treba prejudicirati buduću revizijsku odluku, teško je očekivati da se mijenja navedeno pod a i b, a ono pod c i d u bitnom ovisi o tome što je traženo u uloženim revizijama banaka, kao i hoće li banke uopće pokrenuti postupke protiv države i/ili Hrvatske narodne banke.

Glasanje završeno
ZA 0%
PROTIV 0%

Komentari

Komentirajte