12. veljača 2020.

Danko Sučević: Pripremite se za više posla, veće plaće, reorganizaciju i automatizaciju

Nekad su uz pravosuđe i poreze u prvom planu bili razgovori o kunskom tečaju, problemima s kreditima, naplati potraživanja... Danas su u fokusu novi problemi, i to u rasponu od nedostatka radnika do robotizacije

Glavne teme o kojima poslovni ljudi razgovaraju u onome neobveznom dijelu sastanaka mijenjaju se kako se mijenja gospodarska i politička situacija u Hrvatskoj. Teme koje mediji najviše prate uglavnom slabo zanimaju poslovne ljude, a one koje su poslovnom sektoru zanimljive teško se nađu na udarnim vijestima.

Pa se tako nekada najviše razgovaralo o tečaju koji je pogodovao ili uvoznicima ili izvoznicima iako nikada ni jedni ni drugi to nisu htjeli priznati. U drugim vremenima razgovaralo se o teškoćama u dobivanju kredita, o bankama koje uopće nisu imale sluha za gospodarstvo, nego samo za građane, pa su i kamate za poduzetnike bile znatno više nego za građane.
Najveća je priča, naravno, bio ulazak u EU i očekivanja da će se sve stubokom promijeniti. Očekivanja se većinom nisu ostvarila, pogotovo ona negativna. Problemi s naplatom potraživanja i s time povezani osjećaj da su gotovo svi partneri prevaranti također su neko vrijeme bili prioritetna tema. Sve dok nisu počele predstečajne nagodbe pa su nam najednom dužnici počeli bankrotirati kao muhe, a nama je ostao gorak okus u ustima i osjećaj da smo prevareni.

Potraga za radnicima

Cijelo to vrijeme dvije se teme stalno provlače i katkad iskoče u prvi plan. To su pravosuđe i porezi. Hrvatski gospodarski sustav zasniva se, zapravo, na povjerenju, a ne na pravilima i zakonima. Svi smo već odustali od nade da se bilo koji problem može riješiti na sudu u normalnom vremenu i uz normalan trošak, a od radnih sporova bježimo kao vrag od tamjana jer smo sigurni da ćemo ih izgubiti bez obzira na meritum pitanja. Porezi su uvijek važna tema, ali u posljednje vrijeme stavljeni su malo u zapećak jer su porezne reforme uglavnom usmjerene na smanjenje poreznog opterećenja. 

Ovih dana, međutim, gotovo svaki razgovor o poslu završava na temi sve težeg nalaženja novih radnika i s tim povezanim iseljavanjem. Što je koja tvrtka uspješnija, to se prije suoči s tim problemom. Jednostavno nema dovoljno ljudi s kojima bi se mogao obaviti sav posao koji se može prodati. Svaki poduzetnik s tim se problemom nosi na svoj način, ali ipak su se iskristalizirale zajedničke strategije. Najprije se višak posla preraspodijeli ostalim radnicima.

Naizgled to izazove nešto pozitivno – povećanje produktivnosti – jer manje radnika zarađuje jednak prihod, ali na imalo dulji rok to prouzroči pad kvalitete rada, nemogućnost poštovanja rokova, preopterećenost radnika te, napokon, njihov odlazak, što još više poveća problem. Idući korak namjerno je usporavanje rasta odbijanjem novih poslova ili čak smanjenjem opsega posla otkazivanjem dogovorenih poslova. Tako se mogu osigurati i profitabilnost i produktivnost, ali uza zaostajanje za konkurencijom koja će sa zadovoljstvom preuzeti odbačene klijente. Smanjenje opsega posla ide ruku pod ruku s povećanjem cijene proizvoda, robe ili usluga. Ako se, naime, cijena dovoljno poveća, kupci će sami otići; ako pak ne odu, onda će prihoda biti dovoljno za privlačenje novih radnika uz višu plaću.

Strateško repozicioniranje

Aktivnosti menadžmenta koje ipak zahtijevaju znatno vrijeme provedbe, ali omogućavaju dulji održiv rast, jesu reorganizacija i automatizacija. Reorganizacija bi se morala provesti prije svega radi pojednostavnjenja i optimizacije poslovnih procesa kako bi ih mogli obavljati radnici niže kvalifikacije od onih prijašnjih. Cilj je automatizacije pak da se poslovni procesi obavljaju uz minimalan angažman radnika odnosno bez njih. Još prije nekoliko godina digitalizacija, automatizacija i robotizacija bili su posve beskorisni termini jer je tehnologija bila skupa, a rad jeftin. No stvari se mijenjaju jer je tehnologija sve jeftinija, a rad sve skuplji.

U nekim će tvrtkama osim operativne reorganizacije trebati provesti i strateško repozicioniranje. Dugoročno je teško održivo radno intenzivno poslovanje u kojem se, zapravo, prodaje samo rad zaposlenika, bez velike dodatne vrijednosti. Rad se može kupiti i drugdje, u zemljama s viškom stanovnika i nižom cijenom rada. Ozbiljno razmišljanje o dugoročnoj strategiji mora uzeti u obzir i mogućnost da se cjelokupno poslovanje preseli u drugi dio Hrvatske ili izvan nje.

Kao i u svakoj krizi, tako će i u ovoj najbolje tvrtke prosperirati. Drugorazredne će se boriti s privlačenjem zaposlenika, velikim plaćama, padom kvalitete, odbijanjem klijenata i gubljenjem poslova. Budite stoga spremni i među najboljima!