10. siječanj 2022.

Edis Felić: Bez ugovorenog predujma mala građevinska tvrtka ne može ući u projekt

Razlog zbog kojega državne tvrtke koje financiraju projekte vrlo često izbjegavaju predujam leži u tome što su velike propale tvrtke predujmove koji su im uplaćeni potrošile i tako ugrozile projekte. No izbjegavanje avansiranja ni za koga nije dobro

Nedavno sam imao intervju s Veljkom Nižetićem, direktorom Strabaga. Dotakli smo se dosta tema iz graditeljstva, ali kako to obično biva, zbog nedostatka prostora, neki dijelovi razgovora ostanu neobjavljeni. Jedna od tih tema je neugovaranje predujma prilikom pokretanja projekata, pa sam unaprijed odlučio da to neću uglaviti u intervju, nego u 'Pravdu'.

Nižetić mi je rekao da građevinske tvrtke imaju veliki problem što u ugovore nisu uvršteni i predujmovi. Pogotovo je to problem za male tvrtke koje moraju od početka same isfinancirati projekt, iako nemaju novca. Strabag to, rekao je, sebi može priuštiti, ali predujam i služi da se projekt pokrene. Na moje pitanje zar se to ne plaća po tzv. situacijama, odnosno po fazama gradnje, Nižetić je odgovorio potvrdno, ali je i naveo primjer projekta gradnje pristupnih cesta na Pelješcu. Ugovorom Strabaga i Hrvatskih cesta nije predviđeno da se nakon potpisa uplati, primjerice, pet posto predujma.

– Avans služi da financiranje projekta bude jednostavnije, da bismo kupili repromaterijal. I naručitelju je tada lakše jer on zna gdje smo to potrošili – rekao je Nižetić.

Razlozi za oprez

Razlog zbog kojega državne tvrtke koje financiraju projekte predujam danas vrlo često izbjegavaju leži u tome što su predujmovi isplaćivani prije kolapsa velikih tvrtki – Hidroelektre, Konstruktora, Viadukta i drugih. Takve tvrtke koje su ih dobivale taj su novac potrošile i tako ugrozile projekte. Poučene tim iskustvom, uprave državnih kompanija koje su financirale velike projekte počele su izbjegavati avansiranje izvođačima. Pada mi na pamet gradnja mosta Trogir – Čiovo, koji je počeo graditi Viadukt. Kad sam tada razgovarao s prvim čovjekom Viadukta Joškom Mikulićem, rekao mi je da imaju problem dobave čelika iz Makedonije te da je temelj mosta loše postavljen, pa su ga morali popravljati. Ne želim ulaziti u te navode, pogotovo jer su davno izneseni, no Viadukt je ubrzo propao (posao je preuzeo baš Strabag), odvukavši za sobom i predujmove.

Šteta što je Viadukt propao, ali takva i slične kompanije natjerale su, kako sam naveo, predstavnike države da ubuduće opreznije ulaze u projekte. I to je razumljivo, tim prije što su unazad deset i više godina (od uhićenja Sanadera) DORH i USKOK uhitili dosta krupnih riba, doduše često bez efekta ili su presude donesene mnogo godina nakon tih spektakularnih uhićenja. Ali svakako da to nije lagodna situacija za uhićene, pa je, pretpostavljam, i za vodeće ljude državnih kompanija to bio dodatni razlog za oprez. Ipak, ne bi trebalo ići u krajnost.

Kako je rekao Nižetić, bez predujma tvrtka mora tražiti kredit, a dobiti kredit, bez obzira na povijesno niske kamate i činjenicu da banke same mole Boga da plasiraju višak novca, nekim je građevinskim kompanijama mnogo teže. Zamislimo situaciju da u gradnji neke državne infrastrukture sudjeluje i mala kompanija, kao podizvođač za jednu veliku kompaniju, kako je to inače u većini takvih velikih projekata. Ta mala kompanija kao podizvođač mnogo teže može isfinancirati svoj dio projekta stvarajući dilemu velikoj kompaniji koja ju je angažirala – dati maloj kompaniji unaprijed dio novca kako bi financirala troškove gradnje ili joj prepustiti da se sama snađe. Najčešće je riječ o prvoj opciji, tj. velika kompanija, kojoj samoj nije unaprijed uplaćen novac po fazama, avansno će uplatiti dio novca podizvođaču jer projekt mora početi. No nisu tu u pitanju samo male kompanije, nego i velike, koje su danas u teškoćama, zbog čega mogu unaprijed odustati od natjecanja na natječajima, što nije dobro za domaće građevinske tvrtke.

Zajedno smo jači

Zato bih podržao Nižetića u rješavanju toga 'velikog problema', kako se izrazio, koji imaju građevinske tvrtke. I on je u intervjuu napomenuo da ni za Strabag nije dobra situacija ako nema barem nekoliko vrlo jakih građevinskih tvrtki koje će mnogo bolje zajedno braniti svoj interes nego što bi to mogao, primjerice, Strabag sam. S druge strane, postoji mnogo načina da naručitelji provjere stanje potencijalnog izvođača, a ne da se unaprijed osiguravaju neplaćanjem predujma. Kao što je Nižetić objasnio, to što šteti i domaćim građevincima i naručiteljima.

POST SCRIPTUM

Kad ovaj broj Lidera osvane na kioscima, već ćemo zakoračiti u novu godinu. Želio bih iskoristiti priliku da svim čitateljima, onima kojima je zanimljiva ova kolumna, a i onima kojima nije, ili im se autor ne sviđa, zaželim sretnu i uspješnu novu godinu. I da se napokon riješimo ove psihoze, brate mili, koja nas, evo, pritišće već gotovo dvije godine. Zato vam uz sreću i uspjeh posebno želim da ostanete zdravi.