08. veljača 2021.

Edis Felić: Ministre Božinoviću, dajte kafićima šansu za ‘kavu za van‘

Kao opravdanje za zabranu prodaje ‘kave za van‘ vlast vidi u tome što su to mjesta duljeg okupljanja za razliku od pekarnica i benzinskih postaja, koje također prodaju kavu. No argument ne stoji jer imamo primjer restorana – također mjesta okupljanja

Unaprijed se ispričavam čitateljima zbog toga što ću i ja napisati nešto o zatvaranju ugostiteljskih objekata iako se čini da su sve strane već nešto rekle o tome. Uz nadu da neću biti dosadan, htio bih naglasiti da se slažem da kafiće ne treba otvarati, ali mislim da bi im se trebalo dopustiti da prodaju 'kavu za van'. Početkom godine bio sam u Dalmaciji. Ondje sam razgovarao s vlasnikom ugostiteljskog objekta s kojim sam obiteljski povezan. Dok smo razgovarali o običnim stvarima, čovjek je funkcionirao normalno sve dok ga nisam upitao: 'Kako posao?', misleći pritom na to hoće li uspjeti zadržati posao. Počeo je nervoznije razgovarati, očito ljutit na vlast jer njima ugostiteljima ne daje da išta rade. Uvjeravao me da nije protiv zatvaranja kafića, razumije situaciju, svjestan je da postoji opći interes koji je jači od individualnoga poduzetničkog.

– Ali zašto nam ne daju barem da prodajemo coffee to go ako to već smiju benzinske crpke i pekarnice? – reče mi on nervozno šireći ruke.

Osim crpki i pekarnica, nastavili su raditi ugostiteljski objekti za pripremu hrane, samo što pripremljenu hranu klijenti preuzimaju ispred ulaza ili im se ona dostavlja do stana. I meni je, kao i mnogima, bilo logično ovo što mi je rekao ugostitelj, no, da ponovim, budući da se o tome mnogo pisalo, nisam smatrao da rečeno još i ja trebam ponavljati kao papagaj.

Tko se to zadržava i gdje?

Međutim, nedavno je ministar unutarnjih poslova i šef Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović na opetovano novinarsko pitanje zašto se kafićima ne omogući da barem dijelom pružaju uslugu, da prodaju 'kavu za van', odgovorio: 'O svemu vodimo računa: s jedne strane, o epidemiološkim mjerama i, s druge strane, o tome da su ugostiteljski objekti i kafići mjesta kamo ljudi dolaze da bi se zadržali, a ne samo da bi nešto pokupili i otišli. Mislim da nije teško pretpostaviti situaciju u kojoj Stožer kaže da 25 ili 30 tisuća objekata te vrste može početi raditi. To je još prepoznato kao epidemiološki visokorizičan potez. Sigurno će doći do toga, ali pustite da sve ide svojim tijekom.'

Upravo zbog te izjave želio sam i ja nešto napisati. Istina je, kao što je izjavio ministar, da su ugostiteljski objekti i kafići 'mjesta kamo ljudi dolaze da bi se zadržali, a ne samo da bi nešto pokupili i otišli', međutim, kao što je navedeno, dio ugostiteljskih objekata – restorani – također su mjesta 'kamo ljudi dolaze da bi se zadržali, a ne samo da bi nešto pokupili i otišli'. Pa ipak, njima je odobren rad. Štoviše, restorani mogu prodavati svu hranu, pa i piće (iako ne vjerujem da netko naručuje piće iz restorana), i njihovi klijenti uopće se ne zadržavaju oko restorana jer je to zabranjeno, a i bezveze je mučiti se jesti vani, nego hranu nose kući. Za razliku od restorana, pekarnica i benzinskih crpki, koji mogu prodavati širi asortiman kupcima, jadni vlasnici kafića (ako smijem napisati) mogu prodavati samo 'kavu za van' jer će malotko iz kafića naručiti viski s ledom i nositi ga kući ili šetati gradom.

Jedina usluga

Dakle, čak i kad bi sad mogli nuditi 'kavu za van', kafićima bi to bila jedina usluga koju mogu pružiti. Kad je pak riječ o potencijalnom okupljanju oko njih, uz poštovanje prema ministru Božinoviću, e, tu zaista ne vidim kakva je razlika između restorana i kafića. A ni između pekarnica i benzinskih crpki. U pekarmicama i na crpkama ljudi se zaista ne zadržavaju, tj. ministar Božinović hoće reći da nemaju naviku zadržavanja, ali zato imaju tu naviku u restoranima, a ipak se ne zadržavaju. Osim toga, ako se vlast boji stvaranja redova, njih ima i u trgovinama, pekarnicama... Pa i ja sam neki dan čekao u redu da preuzmem ćevape. S druge strane, propisana je distanca od metar i pol i, ako se ne mogu izbjeći veće gužve na otvorenome, obvezno je nošenje maske. Dakle, zašto onda ne pružiti priliku i kafićima, uz napomenu da se kupci ne smiju zadržavati? Pa ako vidimo da ne ide, onda im zabraniti i prodaju 'kave za van'.


POST SCRIPTUM

Razgovarao sam s vlasnicom trgovine u svom susjedstvu koja mi veli da podupire Vladinu odluku (odnosno odluku Nacionalnog stožera) da zabrani otvaranje kafića. 'Pa mogli bi prodavati barem kavu', velim joj ja, no ona smatra da to neće previše pomoći ugostiteljima – bez obzira na to što je kava profitabilna roba vlasnicima kafića. Smatra da narudžbe neće biti tolike da bi se to kafićima isplatilo, pa i nema potrebe da se otvore samo zbog toga. Okej, mislim i sâm, vlast im ipak treba dopustiti prodaju kave pa ako im se to ne bude isplatilo, sami će zatvoriti.