Korona i biznis
02. ožujak 2020.

Edis Felić: Nekim se odredbama Zakona o trgovini krše tržišna načela

Zakon o trgovini ima dvije diskutabilne odredbe. Riječ je o situaciji u kojoj trgovac ne smije ponuditi robu po nižoj cijeni od konkurenta i onoj kad se ne smije raskinuti ugovor da bi se poslovalo s drugim trgovcem, a prijeti se zatvaranjem poslovanja

U Zakonu o trgovini dvije su stvari o kojima bi valjalo raspravljati jer po mome mišljenju pomalo guše tržišno natjecanje u Hrvatskoj. Na jednu mi je pozornost skrenuo moj sugovornik iz državne službe koji je još prije nekoliko godina pisao nadležnima da se taj dio ukloni, a čitajući sporni dio mislim da sam naletio na još jednu odredbu koju valja raspraviti. Najprije bih o ovoj o kojoj je govorio moj sugovornik. Dakle, on je još prije nekih pet, šest godina predlagao da se u članku 64., stavak 1. (koji govori o plasmanu robe na strana tržišta) ukloni dio koji nalaže trgovcima da ne nude nižu cijenu kupcu ako je drugi trgovac već ugovorio posao po određenoj cijeni. U Zakonu piše da će se trgovanjem smatrati nepoštenim u situaciji kada je evidentno 'ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već ugovorio izvoz takve robe i usluge po višoj cijeni, čime se nanosi šteta tom trgovcu'.

Zabrana djelatnosti

To bi otprilike značilo sljedeće: Pero dogovori s Hansom izvoz robe u Njemačku za milijun kuna, a onda to nekim kanalima dođe do Đure, pa ovaj ponudi tu istu robu Hansu za 950 tisuća kuna. Sad mi možemo razglabati je li tu Đuro bio nekorektan prema Peri ako je čuo za koliko je Pero prodao robu Hansu pa mu ponudio nižu cijenu, ali mislim da je u ovakvim slučajevima to prije svega pitanje tržišnog natjecanja, a ne primarno da se Peri zabije nož u leđa. Što je najgore, u Zakonu je (članak 68.) predviđeno da će u takvim slučajevima 'nadležni inspektor pri provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem, do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 30 dana od dana donošenja rješenja, zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje djelatnosti trgovine' (prije je bila kazna od 50 do 250 tisuća kuna). Moj sugovornik veli sljedeće: 'Time se ograničava definiranje konkurentskih cijena izvoza, što smanjuje konkurentnost izvoza. Nije riječ se o nepoštenoj praksi već je to legitiman interes svakog trgovca u tržišnom gospodarstvu!'

Činjenica je da moj sugovornik, koji je u državnom sustavu i mnogo je utjecajniji od mene, nije uspio nagovoriti ljude u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta da ovu odredbu ukinu, možda zato što se ona čini manje važna u odnosu na neke druge probleme, pa je pitanje ima li smisla da ja o tome nešto napišem. Pa ipak, mislim da ima te ako netko u Ministarstvu ovo čita, možda ne bi bilo loše da ovu primjedbu zabilježi i razmotri mogućnost promjene kada se Zakon bude mijenjao i dopunjavao.

Ali ukazao bih na još jednu odredbu. Naime, čitajući taj članak 64. naletio sam i na to da je nepošteno trgovanje i onda kada tvrtka 'neopravdano ne ispuni ili raskine ugovor s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima'. Ovo je zapravo gotovo pa isto kao i u prethodnom slučaju, samo što bismo se ovdje, valjda, trebali ljutiti na Hansa. Moram priznati da mi nije baš jasno zašto je to nepošteno trgovanje jer zašto bi Hans bio nepošten prema Peri ako skuži da mu Đuro nudi povoljnije uvjete.

Treba razmišljati tržišno

U ovom je slučaju jedino ispravno, po mom mišljenju, to da nije u redu da Hans neopravdano ne ispunjava ugovornu obvezu, ali za to postoji Zakon o obveznim odnosima, pa bi se Pero naplatio. Hans mora ispuniti uvjete iz ugovora sve do njegova raskida, a taj je raskid ugovora opravdan ako je našao povoljnijeg trgovca, a ne kao što piše u Zakonu o trgovini da je to nepošteno trgovanje.

Zato bi bilo dobro da prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o trgovini u Ministarstvu obrate pozornost i na ovu zakonsku obvezu, pa ako i oni zaključe da nije dobra, neka iskoriste priliku da je izbrišu. Jer, razmišljao sam malo o mogućim razlozima za ove dvije zakonske obveze pretpostavljajući da pisci zakona uvijek nastoje predvidjeti situacije u kojima bi se mogli naći poduzetnici, međutim, nisam mogao dokučiti što je razlog njihova uvrštenja u Zakon. Doduše, možda je problem u skromnom kapacitetu mojih moždanih vijuga, ali, po meni, tu nema nekorektnog djelovanja poduzetnika, nego tržišnog.

POST SCRIPTUM
U članku 64. Zakona o trgovini ima dobrih stvari, ali za razliku od ranije kada je Zakonom bila određena novčana kazna za nepošteno trgovanje (od 50 do 250 tisuća kuna), sada oštećenik naknadu štete ostvaruje u sudskom postupku. I to je nepotrebno promijenjeno jer se poduzetnici upućuju na sud koji je dugotrajniji (barem bi trebao biti) od upravnog postupka kojim inspektor (ujedno upućeniji od suca) određuje kaznu.