Korona i biznis
16. prosinac 2019.

Edis Felić: Nije šuma svaka skupina drveća, ali zakon ne kaže što je šuma

Učiteljica je naslijedila zapušteni vinograd u kojem su s vremenom iznikla stabla bagrema pa je lani došla na ideju da ih posiječe i iskoristi za grijanje. Na njezinu žalost, inspektor koji je naišao uočio je da je drveće nepropisno posječeno i prevezeno

Ovaj put želim upozoriti one koji planiraju sjeći stabla u svojoj šumi, ali i dvorištu, da dobro pripaze što čine da ih ne bi snašla sudbina učiteljice iz Bjelovarsko-bilogorske županije. Pretražujući nešto na internetu, naletio sam na članak koprivničkog portala Danica.hr u kojem piše da je učiteljica platila kaznu zato što je posjekla bagrem u svom vinogradu i prevezla ga do svoje kuće. Nije imala pojma da Zakon o šumama propisuje što se sve mora napraviti ako želite posjeći stabla u svojoj šumi, to više što to i nije bila šuma.

Sud je bio blag

Taj me članak kolega s portala Danica.hr zaintrigirao pa sam pročitao dio Zakona o šumama koji se odnosi na sječu. I, doista, u njemu ima čak i više od onoga što je navedeno u članku. Samo ću ukratko prepričati da je učiteljica od bake naslijedila zapušteni vinograd u kojem su godinama rasli bagremčići pa ih je odlučila posjeći i iskoristiti za grijanje. Napravila je to lani. Poredala je stabla, a onda je naletio inspektor i uočio da nisu propisno obilježena. Pitao je zaprepaštenu ženu može li mu pokazati teretni list (popratnicu) bez kojega se drveće ne može transportirati i pohraniti. Naravno, ona to nije imala. Odmah je priznala svoju pogrešku pravdajući se da nije imala pojma o tome, pogotovo jer nije riječ o šumi, nego o obraslom vinogradu.

I na sudu je odmah priznala da je sve napravila mimo zakona, ponovivši da nije znala za spomenute obveze. Prekršajni odjel Općinskog suda u Bjelovaru povjerovao joj je pa je, uzevši u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenice (majka dvoje djece), kao olakotnu okolnost naveo da je priznala počinjeni prekršaj te 'dosadašnje nekažnjavanje i izraženo kajanje'. Iako su za taj prekršaj predviđene veće novčane kazne, kažnjena je minimalno, s devetsto kuna i sto kuna troškova postupka (iako ne sumnjam da joj je prisjela i tolika kazna). Da nije bilo razumijevanja Suda, za neoznačavanje stabala dobila bi između sedam i petnaest tisuća kuna te još isto toliko zato što nije imala popratnicu.

Naime, u Zakonu (čl. 37.) piše da se 'drvni šumski proizvodi i drvo posječeno izvan šume i šumskog zemljišta mogu transportirati samo ako su propisano obilježeni i ako je za njih izdan propisani teretni list (popratnica)'. Što to točno znači? Naša je učiteljica (a i vi ćete morati, dragi čitatelju, ako se na to odlučite) najprije trebala pozvati izvoditelja šumarskih radova koji posjeduje odgovarajuću licenciju Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije kako bi označio stabla koja se smiju sjeći (čl. 36.). No prije toga morala je saznati smije li uopće posjeći stabla, a to je mogla (piše u čl. 38.) samo ako je prethodno pročitala program gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika za svoje područje (općina ili županija). Taj program najčešće pišu Hrvatske šume kad neko lokalno tijelo to zatraži (primjerice savjetodavna služba). Znači, jadna je učiteljica morala sve te radnje obaviti da bi iz svoga vinograda zimus dovukla drva za grijanje. Pazite da i vi tako napravite.

Nedostaje definicija

Zakon je dobro napisan u dijelu koji govori o načinu sječe i prijevoza drva, ali nedostaju mu definicije. Ovaj slučaj ipak bi mogao nagnati mjerodavne u Ministarstvu poljoprivrede da preciziraju što je to šuma, što je možda šumarak, a što je nekakva skupina drveća koja nije šuma. Naime, ako je riječ o vinogradu i ako učiteljica poželi obnoviti ga jednog dana, onda su izrasli bagremovi zaista smetnja i nema smisla da se to naziva šumom. Zamislimo da jednoga dana povratnik iz inozemstva dođe u zapuštenu kuću oko koje je izniklo drveće i poželi je obnoviti. Ne bi mu trebalo otežavati kompliciranom procedurom kako bi svoju zemlju doveo u red. 

POST SCRIPTUM
Naravno, mnogi će se pitati (pa i osuditi) je li inspektor mogao zažmiriti jer je očito da učiteljica nije namjerno napravila prekršaj i da je riječ o prosvjetnoj radnici koja se mora brinuti za svoju obitelj (nije navedeno ima li supruga), no zakon je takav i on ga je odlučio primijeniti na taj slučaj. Nadam se samo da su inspektori tako revni i u slučaju onih koji u vlasništvu baš imaju šumu, a ne raslinje koje treba raskrčiti, i da kažnjavaju privatne šumoposjednike koji ne poštuju postupak sječe stabala u svojim šumama. Prema mome skromnom mišljenju, veću štetu neplanskom sječom čine takvi nego oni koji žele dovesti u red svoje posjede koji nisu šume.