04. studeni 2019.

Edis Felić: Pet je godina čekao odgovor na žalbu. Odbijena je

sudski vještaci   

Znanstveniku je 2013. objavljen rad u stranome znanstvenom časopisu za koji mu je te godine plaćen honorar i trebao je te godine platiti porez. No prijavio ga je tek u veljači zajedno s drugim honorarima i razrezan mu je veći porez. Žalio se, ali poreznici se nisu sažalili nad njim

Prije gotovo pet godina, sredinom studenoga, ispričao sam priču o dragom prijatelju, znanstveniku koji je zaposlen na zagrebačkom fakultetu. Dobio je porezno rješenje, uputio je žalbu i upravo mu je ovih dana, nakon gotovo pet godina, došao odgovor – žalba se odbija.

Dakle, pet godina trebalo je Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija da odgovori ima li moj prijatelj pravo. Doista ne zna čovjek što bi rekao na to jer to bi bilo previše i za najkompleksniji slučaj, a takav ipak nije bio onaj moga prijatelja iako je on zapravo bio prilično naivan, odnosno iz neznanja je prijavio prihod od objave znanstvenog članka u stranome znanstvenom časopisu koji nije morao. A onda je od 1300 eura honorara platio čak tisuću eura poreza.

Poštenje nije kriterij

O čemu je riječ? Prijatelj je tada uredno prijavio sve prihode ostvarene u Hrvatskoj koji su bili oporezivi i koje je bio dužan prijaviti. Kako je bio uvjeren da je dužan prijaviti i prihod ostvaren u inozemstvu (a nije bio dužan), to je, kao što sam naveo, i učinio. Međutim, u Zakonu o porezu na dohodak piše da ako osim obvezne prijave dohodaka u veljači za prethodnu godinu osoba prijavi i one koje nije dužna, a na koje je već plaćen porez, svi će se dohodci zbrojiti i platit će se veći porez.

Dakle, tu je pogriješio jer je u poreznoj prijavi naveo sve dohotke koji su se zbrojili i na to je plaćen veći porez, od tisuću eura. Da ne duljim, moj dobri drug tada mi se, sjećam se, uspaničenim glasom obratio, gotovo izbezumljen, kao da je nesvjesno jako oštetio državni proračun. Kontaktirao sam naše porezne stručnjake i svi su rekli da je pogriješio, ali mu je jedan sastavio žalbu uz poruku da to vjerojatno neće proći. Prijatelj je uputio žalbu 2014. svjestan da je to kao kad se davljenik hvata za slamku, unaprijed otpisujući novac koji je već morao uplatiti u proračun. Ipak, kažu, nada umire posljednja, vrijedi pokušati, pa ako ništa nadajući se da će u Poreznoj vrednovati i njegovo poštenje.

Naravno da poštenje ne može biti kriterij, ali ako ništa drugo, bar su mu zbog njegova poštenja mogli skratiti muke i odgovoriti na žalbu u razumnom roku, barem u roku koji im je trebao (oko tri mjeseca) da donesu rješenje o plaćanju poreza od tisuću eura.

I tako, prolazili su dani, mjeseci, pa čak i godine te je moj drugar sredinom 2016. poslao pismo Poreznoj upravi s pitanjem zašto nakon više od godinu i pol dana nije dobio rješenje na svoju žalbu. U privitku mailu nalazi se žalba koju sam napisao potkraj 2014. i poslao Poreznoj upravi. Vrlo brzo stigla je kuverta iz Porezne uprave, ali nije to bilo rješenje na žalbu, nego informacija kako je Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak pri Ministarstvu financija proslijeđena njegova žalba, a na to kad će biti rješavana, 'prvostupanjsko tijelo ne može utjecati', kako je stajalo u odgovoru.

Samo da je završilo

I opet čekaj danima, mjesecima i godinama, kad ono jednoga lijepog listopadskog dana anno Domini 2019. moga prijatelja iznenadi poštar mašući mu kuvertom iz Porezne. Istog trena ozari mu se lice, probudi mu se nada da su stvar riješili u njegovu korist, ta valjda su pet godina vijećali, konzultirali se sa stručnjacima, iznosili taj slučaj na stručnim seminarima, provjeravali usklađenost propisa s onima u EU, tražili rupe u zakonu da bi ovom poštenom poreznom obvezniku izašli u usret i nagradili ga za njegovu iskrenost.

Drhtavim rukama počeo je otvarati kuvertu s gornje strane, ali kako zbog uzbuđenja to nije uspio, grozničavo ju je poderao dok ga je poštar gledao u čudu pitajući se što je s tim inače vrlo pristojnim momkom. Izvukao je presavijeno rješenje, otvorio ga i stao čitati. 'Žalba se odbija', pisalo je u rješenju uz kratko obrazloženje. Moj je prijatelj odahnuo rekavši nek je ipak i to završilo. 

POST SCRIPTUM
Moj je prijatelj, kažu porezni stručnjaci, imao triput priliku riješiti svoj problem i sva je tri puta zeznuo. Prvi put kad je dobio honorar trebao je u roku od osam dana otići platiti porez na 1300 eura honorara i on bi iznosio 268 eura. Da je to učinio, ne bi ni trebao podnositi poreznu prijavu. No iako to nije učinio, taj je porez mogao platiti sve do posljednjeg dana prošle godine uz obrazloženje zašto tek sada to radi. Ni to nije napravio jer je smatrao da će u veljači podnijeti (što je, kako vidimo, bila pogreška) prijavu te će mu se obračunati porez. No čak je i tada imao treću priliku da sve popravi jer je do donošenja privremenoga poreznog rješenja mogao podnijeti zahtjev za ispravak porezne prijave. Ni to nije učinio.