14. listopad 2019.

Edis Felić: Sudskim vještacima tarifa nije mijenjana već 24 godine

Sudski vještaci   

Smatraju ih neprocjenjivo vrijednim stručnjacima, no njihove su naknade debelo podcijenjene. Više od desetljeća traje borba sudskih vještaka da im se poveća tarifa zadana još 1995., što im, za razliku od odvjetnika, ne uspijeva

Na 6. kongresu sudskih vještaka i procjenitelja održanom prošli petak i subotu program je zaista bio bogat. Više od 650 prijavljenih moglo je čuti zanimljiva predavanja, a u dijelu na kojem sam ja bio gotovo je svaki predavač rekao da su sudski vještaci neprocjenjivi za pravično suđenje u sporovima među strankama. Ta njihova neprocjenjiva vrijednost pak, gledajući u novcu, procijenjena je, pa da ne kažem, sramotno nisko.

Iako su se na kongresu mogle čuti kritike predavača iz svijeta pravosuđa ili Ministarstva da sudski vještaci nisu suci i ne bi smjeli u medijima komentirati sporove, pogotovo dio u koji su oni uključeni, treba reći da to većina i ne radi, nego profesionalno obavlja svoj posao. A za to su plaćeni 70 kuna bruto po satu, dok su odvjetnici plaćeni sedam puta više.

Na kongresu se tako moglo čuti da je tarifa vještaka zadana još 1995. (70 kuna bruto na sat) i do danas se nije mijenjala ni za lipu unatoč povećanim životnim troškovima u posljednje 24 godine. Pritom je zanimljivo da je još 1998. odvjetnička tarifa bila jednaka onoj vještaka, a u posljednje dvije godine porasla je, kažu, za čak sedam puta.

Važnost jedno, položaj drugo

Borba sudskih vještaka i procjenitelja unutar njihova Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja katkad mi se čini, jer to pratim posljednjih godina, kao kad jadni Don Quijote juriša na one famozne vjetrenjače, s tom razlikom da je Cervantesov junak zamišljao da su to neprijatelji, a oni ne moraju ništa zamišljati i, ako baš i nemaju neprijatelje, bojim se da nemaju ni prijatelje u hrvatskoj vlasti. Zato mi se čini da Don Quijotea i vještake povezuje besmislenost njihove borbe.

Ipak, dok je Don Quijote nestvaran lik (Cervantes se htio narugati književnim djelima u kojima se veličaju vitezovi i navodno poslije njegova romana nikad više nije napisan nijedan hvalospjevni roman o njima), problemi sudskih vještaka su stvarni pa vjerujem da, iako hrvatska vlast godinama nema razumijevanja, njihova borba ima smisla i valjda će im jednog dana svanuti.

Jer upravo je problem u kontradiktornosti njihove 'neprocjenjive vrijednosti' i njihova položaja, a potencijalno je riječ i o širem problemu – efikasnosti sudstva, odnosno pravičnosti suđenja. Jer ako jedan stručnjak (sudski vještak) utvrđuje u nekom predmetu što je činjenica, a što nije i za to snosi odgovornost, a da ne kažem da svojim nalazom kroji sudbine stranaka u postupku koje za te stranke mogu biti dalekosežne.

Još im i kasni isplata

Nije isključeno da slabo plaćeni vještak koji dobije od suda nalog za vještačenje bude nemotiviran pa nalaz ima manjkavosti. Takav nalaz sud može prihvatiti kao dokaz u korist jedne stranke u postupku i donijeti pogrešnu odluku. Doduše, sudskog vještaka mogu rešetati i stranke u postupku te oboriti njegov nalaz, ali što smo time, gledajući šire, dobili – samo to da se sudski postupci usporavaju umjesto da se rješavaju što prije.

Ako tomu dodamo da sudovi ne isplaćuju naknade vještacima za njihov rad (u onim slučajevima kada je to država dužna) te ne podmiruju nastale troškove (primjerice sudski vještak mora prenoćiti u drugom gradu jer ročište traje dva dana), onda doista treba razumjeti njihovu ljutnju zbog toga što ih svi tapšu po ramenu kao neprocjenjive sudske aktere, a njihov rad praktički obezvređuju. Kažu da ima vještaka koji svoj rad za sudove nisu uspjeli naplatiti godinama.

Doduše, kako su rekli, za plaćanje naknada i troškova vještacima nisu nadležni sudovi, nego Ministarstvo pravosuđa, kao što je isto to ministarstvo mjerodavno i za donošenje odluke o tarifi vještačenja, pa apeliram da se u Ministarstvu zapitaju bi li oni radili u tom državnom tijelu ili nekom poduzeću da im plaća nije rasla od 1995.! 

POST SCRIPTUM
Problem tarife sudskih vještaka i procjenitelja sastavni je dio dugogodišnjeg, bolje reći višedesetljetnog problema nepostojanja Zakona o sudskim vještacima i procjeniteljima. Na to struka uporno upozorava, međutim, do sada ni hrvatska vlast nije imala sluha da se nešto pokrene vezano uz to pitanje. Doduše, dok je ministar pravosuđa bio Ante Šprlje (Most), osnovana je radna skupina za izradu zakona, no nakon što je Most izašao iz vladajuće koalicije, radna je skupina raspuštena. Trenutačno je rad sudskih vještaka i procjenitelja reguliran samo pravilnikom, zbog čega unutar tih struka postoji veliko nezadovoljstvo, što se moglo primijetiti i na 6. kongresu sudskih vještaka i procjenitelja.