19. travanj 2021.

Edis Felić: Tko će prije pobjeći u inozemstvo – zaposlenik ili RPO-ovac?

Mladi umjetnik koji ima samostalnu djelatnost razočarao se kad je shvatio da nema pravo na cjelokupni povrat poreza i prireza poput njegovih vršnjaka zaposlenih u tvrtkama te državnim i javnim ustanovama. Poreznici nisu odgovorili zašto je to tako

Kolegica novinarka nazvala me da me pita zbog čega je Vlada prije više od godinu dana oslobodila od plaćanja poreza na dohodak samo one mlade ljude koji su stalno zaposleni, a ne i sve njih, bez obzira na status na tržištu rada. Iz odgovora koji sam dobio od Porezne uprave zaključujem da u toj instituciji ili ni sami ne znaju zbog čega je to tako, ili znaju, ali ne žele reći.
Kolegičin sin je umjetnik, u registru je poreznih obveznika, baš kao i mnogo nas novinara, i sam plaća poreze i doprinose državi. Ima 23 godine i da je kojim slučajem zaposlen kod nekog poslodavca, bio bi u cijelosti oslobođen plaćanja poreza na dohodak, koji bi inače plaćao po stopi od 24 posto. Podsjećam da su oni mladi između 25 i 30 godina oslobođeni plaćanja poreza u 50-postotnom iznosu. Iznimke su oni mladi koji imaju toliko visoku plaću da plaćaju porez na dohodak prema stopi od 36 posto, ali malo je takvih.

Kada je kolegičin sin podnio zahtjev za povrat poreza (koji je lani plaćao), rečeno mu je da za njega kao samostalnog zaposlenika to porezno pravilo ne vrijedi. Vrijedi samo za one koji dohodak ostvaruju od nesamostalnog rada, tj. koji rade u nekoj tvrtki ili obrtu. Kolegica kaže da to nije znala, kao ni njezin sin, požalila mi se da to nije u redu i smatra da su zbog takvog pravila oštećeni svi oni koji žele sami pokrenuti svoj biznis.

Odgovor bez odgovora

Pitao sam Poreznu upravu zašto u izmjenama Zakona o porezu na dohodak nisu obuhvaćeni i mladi koji su u RPO-u ili imaju obrt, ili pak na drugi način ostvaruju prihode za sebe. Očekivao sam da ću iz odgovora PU-a saznati kojim su se razlozima vodili da taj dio mladih zaposlenika izostave iz grupe koja ostvaruje pravo na povrat poreza, ali ni traga takvom odgovoru. Iz PU-a su samo naveli zašto su se opredijelili osloboditi (dijelom) spomenutu skupinu zaposlenih u Hrvatskoj. Kažu da je ta mjera 'usmjerena na stvaranje poticajnog okružja za mlade osobe kako bi se smanjio njihov odljev iz Hrvatske, a koja ujedno predstavlja i demografsku mjeru. Navedenom mjerom direktno se utječe na povećanje plaća, što posljedično dovodi do povećanja životnog standarda mladih obitelji te ima utjecaj na njihovu odluku o ostanku u Hrvatskoj, kao i na konkurentnost visokoobrazovanih mladih radnika u odnosu na zemlje u okružju'.

Dakle, u odgovoru Porezne uprave piše nešto što je nismo ni pitali, a k tome smo znali i sami zašto je uvedena ta mjera, protiv koje nije vjerojatno nitko u zemlji. No zašto samo nesamostalci imaju pravo na to, a ne i mladi novinari, umjetnici i drugi koji se žele baviti biznisom, još uvijek ne znamo. Ili bismo možda mogli zaključiti čitajući između redova (iako to vjerojatno nije bila namjera ljudi iz Porezne uprave), da su u Ministarstvu financija jednostavno tako odlučili. Pri tome je, gotovo sa sigurnošću to možemo reći, jedini razlog bio taj što se u Ministarstvu nisu htjeli odreći cjelokupnog iznosa poreza na dohodak po stopi od 24 posto, iako su mogli, jer im to nitko u EU nije branio.

Ograničenja ne postoje

Štoviše, u odgovoru iz Porezne uprave piše da 'Hrvatska kao država članica Europske unije ima pravo po potrebi poduzeti mjere u nacionalnom okviru mobilnosti radne snage. Stoga je Zakonom i propisana porezna olakšica u obliku umanjenja porezne obveze za fizičke osobe do 30-te godine života'. Dakle, iz ovakvog odgovora Porezne uprave može se sasvim jasno iščitati da ne postoje ograničenja na temelju statusa na tržištu rada da se mjera proširi na sve mlade, a ne samo na 'samostalce'.
Porezna uprava kao da nam je poručila da postoji opasnost od odljeva mozgova koji su zaposleni u tvrtkama i obrtima ili pak državnim i javnim ustanovama, a da takva opasnost ne postoji kod onih mladih koji su u RPO-u ili su honorarci. Oni, kao, ne razmišljaju na isti način kao i mladi stalno zaposleni – bi li im bilo pametnije da odu raditi u inozemstvo.

POST SCRIPTUM

Pitanje je koliko je mjera oslobađanja od plaćanja (dijela) poreza na dohodak pridonijela smanjenju broja odlazaka mladih trbuhom za kruhom u inozemstvo, s obzirom na to da je na to vjerojatno više utjecala koronakriza. Zato ne bi bilo zgorega kad bi Ministarstvo financija anketiralo i stalno zaposlene i one koji sami obavljaju svoju djelatnost kako bi saznalo razmišljaju li mladi o odlasku u inozemstvo. Uvjeren sam da bi postotak onih koji razmišljaju o odlasku bio približno isti za obje grupe, ali to bi ujedno bila i potvrda da se ta mjera treba proširiti na sve mlade.