08. ožujak 2021.

Edis Felić: Vlasnici kafića mogu zabraniti ulazak određenim gostima kad god žele

 foto Shutterstock

Vlasnici kafića u Rijeci i hotela u Imotskom (zapravo) su zabranili ulazak u svoje ugostiteljske objekte određenim skupinama ljudi. Pravnici mi kažu ono što sam i pretpostavljao: vlasnik kafića ili hotela može to učiniti bez ikakva obrazloženja

Unaprijed se ispričavam što ću i ja napisati nešto o vlasnicima kafića u Rijeci i hotela u Imotskome koji su javno objavili da u svojim ugostiteljskim objektima ne žele članove i simpatizere HDZ-a odnosno SDP-a. O tome se dosta pisalo, no u našoj se redakciji neki dan razvila rasprava o tome imaju li pravo vlasnici ići dotle da zabrane ulazak određenih gostiju u svoj objekt. Kao razlog za to pitanje navedeno je to što je riječ o, doduše, privatnom prostoru, ali u kojem se ipak javno okupljaju ljudi, pa sam dobio zadatak da to ispitam.

Moram reći da sam odmah bio skeptičan prema toj mogućnosti, odnosno vjerovao sam da vlasnici kafića mogu zabraniti ulazak određenim ljudima. No iako sam sličnu temu obradio u jednom od prijašnjih tekstova, s obzirom na to da sam nestručnjak, radije sam htio provjeriti je li moguće zabraniti takvu zabranu. Drugim riječima, ako meni vlasnik kafića zabrani ulazak u kafić, mogu li ga ja zbog toga tužiti.

Kupi hotel i riješi problem

Nazvao sam neke odvjetnike i svi su kratko i jasno rekli ono što sam i pretpostavljao: vlasnik kafića, bez obzira na to je li prostor unajmio ili je njegov, može bez ikakva obrazloženja zabraniti ulazak ljudima kojima želi. Primjerice, zbog nekog svog razloga može reći da u njegov kafić ne mogu ući, karikiram, članovi udruge ljubitelja punjenih paprika. To je njegov prostor, ima pravo organizirati život u njemu kako mu odgovara i nema te pravne sile koja ga u tome može spriječiti. Dobar je primjer jedan američki film (ne sjećam se naziva) u kojem 70-ih godina prošlog stoljeća na američkom Jugu bijelci fizički zlostavljaju crnce, zbog čega je poslan FBI da uhiti nasilnike. Agenti FBI-a zakupili su cijeli hotel u gradiću u kojem se događa nasilje, no vlasnik hotela počeo se buniti, ne zbog toga što se slaže s progonom crnaca, nego zato što će ga cijela zajednica osuditi jer je u hotel morao primiti FBI – neprijatelja te zajednice. Na tu primjedbu zapovjednik FBI-a rekao je suradniku: 'Kupi hotel!' Pri tome je bio spreman platiti i više nego što je hotel vrijedio.

Pa iako vladine agencije u nekim situacijama čak imaju pravo privremeno oduzeti imovinu da bi ostvarile svoj cilj, ovaj primjer jasno pokazuje koliko se i u tako osjetljivoj prilici (uhićenje bijelih nasilnika, što opravdava zakup hotela) poštuje privatno vlasništvo – bili su spremni i kupiti hotel kako vlasnik ne bi imao problema s lokalnom zajednicom. Privatno je vlasništvo svetinja. Za razliku od temeljnih ljudskih prava kao što su pravo na život, na mišljenje, izbor i slobodu ono se ubraja se u tzv. sekundarna ljudska prava i služi kao osiguranje da će ljudi uživati temeljna ljudska prava jer s imovinom, život je to pokazao, ljudi su neovisniji i slobodniji nego kad nemaju ništa. Zato je privatno vlasništvo sekundarno ljudsko pravo koje pomaže u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava te je ujedno jedino ljudsko pravo koje se čovjeku zaista može oduzeti, uz pravednu naknadu, ako postoji viši interes za zajednicu. Primjerice, gradnja ceste interes je zajednice i dio privatne zemlje može se oduzeti da bi se ona sagradila.

Isprika ne bi škodila

U naša dva slučaja nema višeg interesa za zajednicu da se vlasniku kafića odnosno hotela spriječi da zabrani ulazak određenim ljudima, zbog čega se mora poštovati njegovo temeljno (izbor) i sekundarno ljudsko pravo (privatno vlasništvo). Doduše, vlasnik riječkog kafića Three Monkeys poručio je članovima, simpatizerima i glasačima HDZ-a da nisu dobrodošli u kafić, dakle nije im zabranio ulazak, ali, zapravo, kao da jest. Vlasnik imotskog hotela i restorana Zdilar stavio je pak natpis da je ulazak zabranjen Arsenu Bauku i Nenadu Staziću, uz SDP-ov znak, što je njegovo pravo. Na kraju treba reći i to da bi, kad vlasnici ne bi mogli nekomu zabraniti ulazak, nasilnici mogli svako malo demolirati njihov inventar. O tim slučajevima već je dosta toga napisano i smatram da je ta priča dobila veći publicitet nego što je trebala, no, u svakom slučaju, oba su poduzetnika pogriješila i mislim da bi sami mnogo dobili kad bi se ispričali članovima i simpatizerima HDZ-a odnosno Arsenu Bauku i Nenadu Staziću i SDP-ovcima. 

POST SCRIPTUM
Prije koji mjesec pisao sam o tome da poslodavci imaju pravo zabraniti dolazak radnicima na posao ako se ne cijepe protiv koronavirusa, a i dati im otkaz. Naime, prostor u kojem rade također je privatni prostor i vlasnik u njemu ima pravo uspostavljati pravila igre. Toga sam se sjetio dok smo u redakciji raspravljali o tome smiju li vlasnici kafića zabraniti ulazak ljudima. Smiju, jer to je njihov prostor u kojem uspostavljaju pravila igre.