Piše: Franjo Beser, direktor tvrtke Grafičar d.d
Poučeni prošlim programskim razdobljem (2014-2020) za bespovratno financiranje putem EU fondova možemo realno i iz prakse iznijeti problematiku neiskorištenosti fondova od strane realnog sektora. Prvenstveno se to odnosi na program „Povećanje gospodarske aktivnosti i konkurentnosti“ za koji smo imali spremne projekte ulaganja u opremu i proširenje proizvodnog kapaciteta, međutim zbog definicije malog i srednjeg poduzeća (MSP-a), mi kao ni velik dio ostalih poduzeća svoje investicije nismo mogli realizirati.
Nelogičnost je u tome što se hrvatska klasifikacija ne podudara sa onom iz EU. Naime, sukladno članku 5. Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) srednji poduzetnici su oni koji ne prelaze 2 od 3 pokazatelja: 150 milijuna kuna ukupne aktive, 300 milijuna kuna ukupnih prihoda te broja od 250 zaposlenih.
S druge strane, elementi ocjene veličine poduzeća za prijavu projekata EU propisani su člankom 2. Prilog I, Uredbe Komisije 651/2014 u kojoj se navodi kako se kategorija mikro, malih i srednjih poduzeća sastoji od poduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenih i godišnji promet koji ne premašuje 50 milijuna eura i/ili godišnju bilancu koja ne premašuje 43 milijuna eura.
Dakle, ključni i isključivi faktor za korištenje sredstava EU fondova jest broj zaposlenih i sva poduzeća koja imaju više od 250 zaposlenika svrstavaju se pod velika poduzeća i u potpunosti gube pravo na korištenje sredstava iz EU fondova.
Jasno je da cilj Europske unije nije financiranje velikih poduzeća u smislu multinacionalnih kompanija, međutim u svakom slučaju poduzeće od 400 zaposlenih sa prihodima od 180 milijuna kuna ne može biti u istom položaju kao i poduzeće sa 4000 zaposlenika i 4,5 milijarde kuna prihoda. Prema tome, nelogična i neprihvatljiva situacija je da primjerice poduzeće u Italiji može koristiti EU fondove, a njegova sestrinska tvrtka u Hrvatskoj ne može jer se prema Uredbi smatra velikim poduzećem iako to suštinski nije.
Čvrsto stojimo pri stajalištu da broj zaposlenika ne može prikazati realnu ekonomsku snagu jednog poduzeća te smatramo kako kod prijave na nadolazeće EU fondove trebaju biti relevantna 2 od 3 pokazatelja kako je i propisano u našem Zakonu, a ne kriterij broj zaposlenika kao jedini isključivi kriterij. Također, smatramo da bi u svakom slučaju trebalo promijeniti kriterij broj zaposlenika sa 250 zaposlenih na 600 zaposlenih.
Slijedom navedenog, kako bi u narednom Programskom razdoblju 2021-2027 ostvarili bitne pomake, smatramo da je za jako, stabilno i moderno gospodarstvo ključno da se donese upravo ova izmjena u klasifikaciji koja može uvelike pomoći svim našim 'srednjim' tj. velikim poduzećima koja su i nosioci našeg gospodarstva.
Sigurni smo se da bez mogućnosti korištenja EU fondova i alokaciju od 50 posto sredstva iz NPOO-a u realni sektor putem bespovratnih sredstava, a ne zajmova i kredita, daljnji razvoj i oporavak našeg gospodarstva jednostavno neće biti mogući te konkurentnost neće biti ostvarena.