U pripremi je pravilnik o gospodarskom programu, no i on pokazuje sve manjkavosti postojećega Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Pitanje je tko će ocjenjivati program, a jednako je važno i pitanje trebaju li sva poljoprivredna gospodarstva imati pravo na državno zemljište
Ah, taj Zakon o poljoprivrednom zemljištu! Nikako s njim na zelenu granu... Mijenjali ga i lijevi i desni – i opet ne valja. A sad je u pripremi i pravilnik o gospodarskom programu korištenja državnoga poljoprivrednog zemljišta. Svi nedostaci Zakona prelijevaju se, logično, i na pravilnik koji se priprema.
Vidim to i po komentaru Mladena Kušekovića, vlasnika Natura Beefa, tvrtke koja se bavi ekološkim uzgojem goveda u Udbini. Čovjek je, očito, upućen u problematiku, a i prije je isticao manjkavost kriterija dodjele državnoga poljoprivrednog zemljišta te pojave da poticaje dobivaju i oni koji na toj zemlji ništa ne proizvode. Jedan je od kriterija gospodarski program, za koji Kušeković naglašava da bi 'trebao biti temeljni i najvažniji dokument na temelju kojeg, ako ga ne odobri i ne prihvati ovlašteno tijelo, ne bi ni bilo moguće sklapanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta'. Također dodaje da bi trebalo raskinuti ugovor s onima koji ne ispunjavaju preuzete obveze.
Posao za Savjetodavnu službu
Kušeković kritizira obrazac gospodarskog programa koji se većinom svodi na nabrajanje osnovnih podataka o poljoprivrednom gospodarstvu (PG), a teret analize i kontrole provedbe prebačena je na jedinice lokalne samouprave (JLS), što je i u prethodnome Zakonu o poljoprivrednom zemljištu bio promašaj, a ni najnoviji ništa korjenito nije promijenio. Podsjeća da smo se svi mogli uvjeriti kako 'JLS-ovi u proteklom razdoblju nisu imali ni volje ni resursa provesti kontrole na terenu'.
Zato predlaže da gospodarske programe PG-ova ocjenjuje Savjetodavna služba pod okriljem Ministarstva, a ne lokalni nestručnjaci. Naime, ta služba ima dovoljno stručnih i dobro teritorijalno raspoređenih zaposlenika koji će mnogo stručnije, a to znači i lakše, odbaciti nerealne projekte. S velikim ovlastima (uključujući sankcije) ta bi služba kontrolirala provedbu gospodarskih programa bez mnogo prostora za učestala muljanja na terenu. Dodaje da bi 'taj dio zaposlenika Savjetodavne službe trebalo osloboditi svih ostalih obveza na nekoliko godina, dok se stanje u sektoru poljoprivrednog zemljišta koliko-toliko ne sredi'.
To mi zvuči kao razuman prijedlog, no treba vidjeti što o tome misle u Savjetodavnoj službi, tj. bi li se s raspoloživim kadrom mogao formirati poseban odjel za ocjenu gospodarskih programa i nadzor nad njihovom provedbom. Još mi je prihvatljiviji drugi Kušekovićev prijedlog – da pravo na zakup poljoprivrednog zemljišta imaju samo oni PG-ovi koji su upisani u Registar poreznih obveznika (RPO). Naime, u RPO-u su samo oni koji se bave proizvodnjom, a svi drugi, najblaže rečeno, na poljoprivrednom zemljištu posluju u sivoj zoni; uključujući i one koji ništa ne rade, a kao fol održavaju pašnjake.
Ozbiljno političko pitanje
No, ističe Kušeković, samo deset posto od ukupnoga broja PG-ova evidentirano je u RPO-u. Pitanje je na temelju čega će JLS-ovi (pa čak i Savjetodavna služba) 'vrednovati uspješnost provođenja gospodarskog programa ako 90 posto PG-ova posluje u sivoj zoni, odnosno izvan dosega mogućih kontrola Porezne uprave. To konkretno znači da se ovih deset posto evidentiranih u RPO-u stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na većinu, a to je već pitanje i za ustavne suce'. To je kod nas političko pitanje, zdravorazumski argument tu ne pomaže. Nijedna vlada, ni lijeva ni desna, nije se usudila napraviti taj radikalni zaokret bojeći se gubitka glasova. A to zaista tako treba provesti jer bi, kao što kaže Kušević, 'onomu koji proizvodi, zapošljava, prima potpore i plaća poreze država na svaki način trebala pomoći pri dodjeli poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH jer je tu riječ o višestrukoj koristi'.
POST SCRIPTUM
Koji je to kadar koji će u JLS-ovima analizirati i ocjenjivati na natječaj pristigle gospodarske programe, a pogotovo onaj koji će ocjenjivati i kažnjavati ili nagrađivati one koji ih se ne drže? Upravo općine imaju najviše površina u državnom vlasništvu, a muku muče s kadrom za osnovno funkcioniranje, za vodoopskrbu, odvoz smeća, javni prijevoz i slično, veli Kušević. Možemo samo pretpostaviti da je tako jer smo nedavno pisali da je Visoki upravni sud ukinuo odluku Općine Čeminac zato što nije poštovala proceduru, pri čemu se pozvala i na pogrešne propise. Sad je ukinuta još jedna odluka te općine, a u Narodnim novinama objavljene su ukinute odluke i drugih općina. Dakle, sve imaju ozbiljan problem s kadrovskom potkapacitiranošću, a prepušta im se odgovornost za ocjenjivanje gospodarskih programa.