Baš su se donekle u BiH primirile tenzije i utihnula nagađanja hoće li Visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt dati uhititi političkoga gazdu Republike Srpske Milorada Dodika ili će gazda Mile dati uhititi visokoga međunarodnog predstavnika Schmidta. Kad ono, zapucalo je u istočnijemu međunarodnom protektoratu na Balkanu.
Ukratko: u Banjskoj, selu na Kosovu, organizirana srpska paravojna formacija napala je kosovsku policiju ubivši jednog policajca (Albanca), a zatim je potražila zaklon u tamošnjemu manastiru Srpske pravoslavne crkve (SPC). Za kosovsku policiju napad očito nije bio iznenađenje. Dočekala ga je spremna, opkolila je manastir, ušla u njegove prostorije i prema zasad potvrđenim informacijama ubila četvoricu i uhitila šestoricu napadača na policiju; ostali su uspjeli pobjeći. I na to se, dakako, navezalo mnogo interpretacija, nagađanja o pozadini napadačke skupine, političko-ratne propagande…
Najzanimljiviji detalj
Ipak, nekoliko detalja razlikuje ovaj incident od dosadašnjih sličnih srpskih incidenata na sjeveru Kosova. Prvi je neuobičajeno duga šutnja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Kad je progovorio, nastojao je ponajprije skinuti odgovornost za djelovanje paravojne srpske formacije sa sebe i pripisati je lokalnoj pobuni Srba s Kosova, a njegovi mediji plasirali su fantastične priče da je riječ o nekoj srpskoj inačici ruskog Wagnera, da su u automobilima pronađeni ruski dokumenti, da su ti rusko-srpski specijalci međusobno navodno govorili engleski, što pak sugerira da ih je zapravo pokvareni Zapad podmetnuo nedužnom Vučiću da bi preko njega okrivio i Vladimira Putina.
Drugi je zanimljiv detalj duga šutnja Srpske pravoslavne crkve. Dok ovo pišem, treći dan nakon incidenta, vrh SPC-a još šuti iako se glavna operacija kosovske policije događala u njegovu manastiru u Banjskoj. Oglasila se Raško-prizrenska eparhija, i to samo da bi opovrgnula vijest da je u pretresu crkve i manastira pronađen arsenal oružja. Episkop Teodosije objasnio je da je oružje pronađeno samo u dvorištu i automobilima te da ono pripada napadačima koji su pobjegli. Najzanimljiviji detalj ipak je snimka dronom koju je navodno napravila kosovska vlada Albina Kurtija i njezine dijelove ustupila Associated Pressu. Na njoj se vidi srpska paravojna formacija kako kreće u napad na selo Banjsku i njezin boravak u manastirskom zdanju. Čini se izglednim da je još mnogo toga snimljeno. I vrlo je moguće da su upravo te snimke, zajedno sa šestoricom srpskih napadača koje je uhitila kosovska policija, glavni izvor nelagode i za Vučića i za vrh SPC-a.
Naime, to će omogućiti da se rasvijetle organizacija i uloge u ovome napadu. I drugo, to sugerira da su kosovska vlada odnosno zapadni saveznici (ili, ako baš hoćete, SAD) unaprijed znali za tu srpsku diverzantsku operaciju i da su im pripremili zamku. Ako se bjelodano pokaže da je s njome direktno povezan Vučić (drugo je što se to ‘zna‘ ili nagađa), to će za njega biti mnogo neugodnije nego da (ponovno) dobije etiketu nesuradničke strane u srpsko-kosovskim razgovorima pod okriljem EU-a, koji su ionako u slijepoj ulici. To je onda izravno sudjelovanje u terorističkim operacijama u susjednoj državi radi njezine destabilizacije, kao i destabilizacije njezina međunarodnoga zapadnog (ili, ako hoćete, američkog) pokroviteljstva.
Nastavak slijedi
Ova kosovska epizoda svakako će imati nastavak. Novi izazov Vučiću kosovski je zahtjev za izručenje napadača koji su pobjegli u Srbiju. On mu, dakako, neće udovoljiti (ne smije zbog sebe), no time se još više pokazuje kao aktivan destabilizator Balkana. Međutim, i u ovome kosovskom serijalu, baš kao i u onome bosanskohercegovačkom iz Republike Srpske s početka teksta, lokalni akteri danas su više podizvođači nego samostalni akteri. U tim se incidentima ogleda odnos između Rusije i Zapada u dva balkanska međunarodna protektorata – u BiH i na Kosovu. U trenutačnom nadmetanju između Dodika i visokog predstavnika Schmidta Zapad je izgubio na uvjerljivosti samim time što Schmidt nakon dvosmislenih najava nije ni smijenio, a ni uhitio Dodika. Na Kosovu su se pak zasad osramotili i Vučić i Putin kao krajnji korisnik operacije.
Nastavci se očekuju. I vjerojatno će serija – s neriješenim pitanjem srpsko-kosovskog odnosa i BiH kao nedovršenom državom – bez dogovora nadživjeti i rusko-ukrajinski rat. Samo podsjetnik: prije četvrt stoljeća zapadni je utjecaj i u BiH i na Kosovu bio apsolutno dominantan.