08. siječanj 2020.

Marinko Škare: Ekonomski model zasnovan na rastu potrošnje i BDP-a vodi u propast

piše Marinko Škare
mskare@unipu.hr
piše Marinko Škare [email protected]

Model svjetskog rasta treba početi mijenjati iz temelja, i to umirovljenjem BDP-a, koji više ne smije biti orijentir ni za jednu politiku rasta i razvoja. On iskrivljuje stvarnost i prikazuje ekonomske trendove u pozitivnom svjetlu urušavajući sve dosad postojeće ekonomske zakone

Vrijeme je blagdana, pozitivnih trendova i rastuće potrošnje pa je pogodan trenutak da pogledamo u kuglu kakva nas 2020. (u gospodarskom smislu) očekuje. Pesimist je, kako kažu, optimist s iskustvom.

U 2020. hrvatsko gospodarstvo trebalo bi nastaviti u pozitivnom trendu kao i 2019. Stopa rasta BDP-a trebala bi se kretati oko 2 – 2,5 posto na godišnjoj razini. Procjene su da će izvoz porasti u odnosu na uvoz uz poboljšanu bilancu plaćanja. Nezaposlenost bi se trebala kretati oko sedam posto, a inflacija oko 1,5 posto. Glavni generator rasta bit će osobna potrošnja potaknuta zaduživanjem kućanstava i nenamjenskim kreditima.

Jednom riječju, u 2020. trebali bismo se veseliti pozitivnim ekonomskim trenucima. Rastu plaća, stabilnoj inflaciji, rastu potrošnje i dobroj turističkoj sezoni. U kratkom roku barem. Na dugi rok situacija nije tako ruzičasta. Svijet je u očekivanju novog Minsky momenta – kolapsa. Privatni dug po zemljama počeo je rasti, negdje je dostigao razinu iz 2008., a u SAD-u bilježi trend pada. Kina, lokomotiva svjetskog rasta, bilježi eksponencijalni rast privatnih dugova. Novi nastavak 'Ratova zvijezda' je izašao, najavljuju se novi pametni telefoni i svi imamo osjećaj da se približavamo renesansi iz filmova 'Ratovi zvijezda' – nema siromaštva, bolesti, ratova, smrti (?).

U očekivanju propasti

Nažalost, realnost je potpuno drukčija od osjećaja. Svjetski rast temelji se na dugovima i financijskim tržištima, produktivnosti rada i kapitala, nejednakosti, a vrlo malo na inovacijama, ukupnoj produktivnosti čimbenika, tehnološkom napretku kao što je to bio slučaj nakon Drugoga svjetskog rata. Iako u apsolutnim brojkama siromaštvo opada na svjetskoj razini, nejednakost poprima zabrinjavajuće trendove. Svjetski rast polako, ali sigurno usporava. Resursa je sve manje, alternativni izvori još su preskupi, a klimatske promjene samo egzotična rasprava. To pokazuje i stajalište češkog predsjednika, koji je spomenuo klimatsku nejednakost – ako su rastuće svjetske ekonomije iskoristile polugu onečišćenja da bi dostigle razinu proizvodnje koju imaju danas, tko to može zabraniti Češkoj ili nekoj drugoj zemlji u razvoju.

Model svjetskog rasta koji danas postoji nije održiv na dulji rok i to je stvarnost. Svjetski se rast ne smije temeljiti na osobnoj potrošnji na krilima dugova i otkupljivanju vlastitih dugova poduzeća i država putem mehanizma kvantitativnog otpuštanja. To je put u sigurnu propast. Kad će se ta propast dogoditi? Godine 2020. vjerojatno ne, ali za 2021. situacija nije tako stabilna. Model svjetskog rasta treba početi mijenjati. I to iz temelja, umirovljenjem BDP-a. Bruto domaći proizvod više ne može i ne smije biti orijentir ni za jednu politiku rasta i razvoja. On iskrivljuje stvarnost i prikazuje ekonomske trendove u pozitivnom svjetlu urušavajući sve dosad postojeće ekonomske zakone – Gibsonov paradoks, Okunov zakon, Phillipsovu krivulju, tržišnu ravnotežu.

Minsky će i u 2020. biti 'na putu'

​Gdje je tu Hrvatska? Ona treba postati gospodarska oaza u EU. Treba se restruktrurirati, digitalizirati i napokon napustiti sustav političke ekonomije i političkih elita. Mantra građana trebaju postati poduzetnici, izvoz, studenti, tehnologija, društveno odgovorno ponašanje, održivost, resursna samodostatnost. EU je poput majke, čuva nas i pazi, ali do određenog trenutka. Nakon toga prepušteni smo sami sebi. Vrijeme je da tu činjenicu napokon osvijestimo i u Hrvatskoj.

Kakva je korist od isticanja rasta BDP-a od 2,9 posto kada je Hrvatsku napustilo 300.000 ljudi u posljednjih šest godina? Ljudi odlaze unatoč pozitivnim ekonomskim trendovima. Zašto? Jer su napokon naučili ekonomiju i ne žele više robovati političkim elitama u Hrvatskoj. Napokon su naučili ne vjerovati poličkim elitama i njihovim pričama o kratkoročnoj svijetloj budućnosti. Vide da je dugoročna budućnost crna i njihova je odluka ekonomski potpuno utemeljena. Hrvatsko gospodarstvo ima izrazito loše dugoročne perspektive i do 2040. predvodit će grupaciju nerazvijenih zemalja. To su i građani uvidjeli i zato odlaze (ponajprije mladi). Ali to je za jednu od idućih kolumni ili, kako bi rekao premijer, 'hajde da se vidimo za osam godina'. Tijekom 2020. Minksy se ne bi trebao pojaviti pa uživajmo barem u tom trenutku. Minsky je na putu i što će se dogoditi u 2021., tek treba vidjeti, a u međuvremenu odmorimo se od napetosti u sretnoj nam 2020.