Korona i biznis
04. lipanj 2020.

Miodrag Šajatović: Čvrsta veza između širenja korone u Peruu i otpuštanja u Gorenju

Tržnica u Peruu   

Proizvodnja hladnjaka u Gorenju staje jer je pala potražnja. Istodobno milijuni Peruanaca unatoč opasnosti od širenja korone moraju svaki dan na tržnice jer – u svojim domovima nemaju hladnjake. Ne mogu si ih priuštiti

Peru je jedna od latinskoameričkih zemalja u kojima se zaraza koronavirusom vrlo brzo širi. Jedan je od razloga to što se veći dio stanovništva ne pridržava savjeta 'ostanite doma'. Gomile ljudi uporno svakoga dana odlaze na lokalne tržnice. Istodobno se na drugom kraju svijeta, u Sloveniji, kao posljedica korona recesije otpušta s posla oko tisuću radnika tvrtke Gorenje.

Naizgled je gotovo nemoguće dokučiti kakve uzročno-posljedične veze ima širenje korone u Peruu s otpuštanjima u Sloveniji. A riječ je o vrlo jasnom primjeru koji potvrđuje tezu kako je aktualna svjetska recesija zapravo samo potaknuta bolešću COVID-19. Već su postojali uvjeti za globalnu krizu. Strah od virusa i lockdown samo su potencirali fragilnost svjetske ekonomije. Bit će blagotvorno ako izostane drugi jaki val zaraze koronavirusom. Ali čak i ako se takav priželjkivani scenarij ostvari, to ni izdaleka neće normalizirati živote ljudi i tvrtki. Kako u svijetu tako i kod nas.

Nedostižni hladnjak

Vratimo se sada vezi između Perua i Gorenja. Važan je odgovor zašto Peruanci, pogotovo oni iz siromašnih prigradskih dijelova gotovo desetmilijunskoga glavnoga grada Lime, uporno stvaraju gužve na tržnicama i izlažu se zarazi. Razlog je jednostavan. Prema popisu iz 2017., samo 49 posto peruanskih kućanstava posjeduje hladnjak ili zamrzivač. Te obitelji, čak iako odjednom imaju novca za kupnju tjednih zaliha hrane, nemaju ih gdje čuvati. Pa su njihovi članovi osuđeni svaki dan odlaziti u nabavu. Riječ je o od tri do pet milijuna obitelji kojima treba hladnjak. U Gorenju imaju kapacitete za zadovoljavanje dijela te potražnje. Jedini je problem što peruanske obitelji nisu platežno sposobne. A takvih obitelji kojima trebaju hladnjaci, ali ih nemaju čime kupiti, diljem svijeta ima možda i pola milijarde. Dovoljno da svi svjetski proizvođači bijele tehnike godinama bilježe dvoznamenkaste stope rasta proizvedenih hladnjaka.

Naravno, minimalni su izgledi da bi siromašne peruanske obitelji u dogledno vrijeme mogle postati platežno sposobne. Svjetski ekonomski sustav pokušava se iz sve većega škripca nedostatka platežno sposobne potražnje vaditi poticanjem potrošnje svojih građana, tj. glasača. Pa se sada smišljaju emisije obveznica, vaučerske sheme, poticaji za kupnju kod kuće proizvedenih automobila... Bijela tehnika, uključujući i hladnjake, tehnički se proizvodi tako da se nakon tri do pet godina 'pojavi kvar' čiji se popravak ne isplati. Pa je bolje kupiti novi komad bijele tehnike. Ali i to ima svoje granice.

Potrošači, koliko god bili lobotomizirani, ipak će se pobuniti budu li se hladnjaci morali mijenjati svake godine. Posljednjih desetak godina zdravu potražnju za bijelom tehnikom i drugim proizvodima bilježila su kineska kućanstva. Ali čak i ona imaju granice potražnje. Kineske stope rasta usporavaju. Preostaje rezervoar dijela Azije, Afrika i veći dio Južne Amerike. Problem je što vlade tih zemalja nemaju sposobnost kakvu je pokazalo kinesko vodstvo. A u prevladavajućem kapitalističkom sustavu nema mehanizama koji bi smanjio ekonomske nejednakosti.

Šiljci i bodljikava žica

Sad će neki čitatelj prigovoriti da što se urednik i kolumnist poslovnih novina ima zauzimati za smanjivanje nejednakosti u svijetu. Tu je tržište, neka se ti siromašni Peruanci potrude biti inovativniji i produktivniji. Neka se iskažu na slobodnome svjetskom tržištu. Ali ako i maknemo empatiju usađenu odgojem, ostaje hladna logika. Tržištu trebaju kupci koji imaju novca za plaćanje robe. Interes je kapitala da ima komu prodavati. Ali slobodno tržište ne postoji. Peruanci iz predgrađa Lime nemaju gotovo nikakve šanse da zarađuju više.

Prosječni poduzetnik u Hrvatskoj od ove kolumne možda nema mnogo praktične koristi. Ali bar može svoja razmišljanja i planove smjestiti u globalni kontekst. Vrlo je vjerojatno da će i bez virusa svjetska ekonomija, pritisnuta granicama pumpanja potražnje u razvijenom dijelu svijeta, sve brže upadati u recesije. Kapitalizam se u povijesti pokazao iznimno prilagodljivim. Ako želi ostati vladajući model, morat će naći načina kako potaknuti održivu potražnju kućanstava u Peruu i sličnim zemljama. I možda još slika za kraj.

Vozeći se ulicama u bogatijim dijelovima Lime prije desetak godina, pred dvokatnim kućama, kakvih u zagrebačkom Rudešu ili Dubravi ima mnogo, nailazio sam na naoružane privatne čuvare. Dvorišta su bila ograđena tri metra visokim zidovima. Na vrhu kojih su bili uliveni šiljci od dijelova razbijenih boca. I uz to bodljikava žica pod naponom. Nemiri u SAD-u, koji su osim rasnom nejednakošću prouzročeni i ekonomskim nejednakostima, upozoravaju.