Korona i biznis
02. srpanj 2020.

Miodrag Šajatović: Izbori - Festival demokracije postao je ulični karneval

Izbori 2020   

Kao u pravom karnevalu u predizbornoj je kampanji većina aktera navukla maske i privlači pozornost glumeći da je nešto što nije. Čast iznimkama, ali većinom je riječ o nabrzinu sklepanim popisima obećanja u stilu ‘za svakoga ponešto‘

Kažu da su izbori festival demokracije. Ali kad je o predizbornoj kampanji riječ, bilo bi primjerenije reći da je to karneval demokracije. Kao u pravom karnevalu većina aktera navukla je maske i privlači pozornost glumeći da je nešto što nije. Još nekoliko dana imat ćemo i karneval prerušavanja u odgovorne ekonomske stratege koji uvjeravaju da točno znaju što će činiti ako im publika daruje priliku da budu pobjednici karnevala. Čast iznimkama, ali većinom je riječ o nabrzinu sklepanim popisima obećanja u stilu 'za svakoga ponešto'. Uglavnom su to uradci koji kvantitetom skrivaju nedostatak kvalitete i inovativnosti. Jedni su program napisali na stotinu stranica, drugi imaju 46 mjera koje će provesti drugi dan nakon što formiraju vladu. Treći su kolektivnim radom došli do 67 mjera.

A da maskenbal bude uvjerljiviji, uredno su ih posložili u šest ili sedam poglavlja. Tu i tamo pojavi se neka dobra ideja, ali vrlo je ​izgledno da će se, u panici sastavljanja vlade i tsunamiju problema koji će zapljusnuti nove ministre, izgubiti u bespućima Banskih dvora.

Najprije se piše ostavka

Ako do subotnje predizborne šutnje ima još dva dana, evo prilike da si i kroničar ekonomskih zbivanja stavi masku. Recimo, masku sljedećeg premijera. Naglašavam kako nemam nikakvog iskustva u državnoj administraciji, a ni volje u njoj ikad sudjelovati, pa je ovo samo karnevalski dopušteno maštanje. Dakle, najprije bih napisao tekst ostavke. I stavio ga u kuvertu na vidljivo mjesto, da me svaki dan podsjeti kako i kompromisi i kalkuliranja imaju granicu.

Drugo, ponovno bih pročitao nekoliko poslovnih knjiga u kojima se opisuju pravila upravljanja promjenom (change management). Pojednostavnjeno, odrediti od tri do pet prioritetnih projekata na kojima bih ili položio ispit ili slavno propao. Pravila kažu da najprije treba u javnosti stvoriti osjećaj hitnosti za neku, kako se to kaže, reformu (a ne preko medija puštati probne balone pa, ako se narodu ideja ne svidi, odustati). Onda stvoriti kritičnu koaliciju dionika spremnih na provođenje promjene. Treći je korak jasno definirati ciljeve i rokove. Četvrta faza ​predan je rad na toj promjeni. A kad se najavljeno ostvari, slaviti uspjeh. I s tako stečenim kapitalom krenuti u novi projekt.

Pojednostavnjeno, umjesto na neuspjeh osuđeno 'pucanje sačmaricom' primijeniti snajperski pristup. Sad već čujem Liderove novinare kako uzvraćaju uredniku: 'Uredniče, dajte primjer!'

E, pa evo onda! Najprije bih objavio da će u sljedeće četiri godine glavna poluga razvoja biti maksimiranje izvoza. Prihvatio bih KPI da hrvatski izvoz na godinu raste dvadeset posto brže od prosjeka tranzicijskih zemalja članica EU. Umjesto folklora spajanja i razdvajanja postojećih ministarstava osnovao bih ministarstvo vanjske trgovine. U mjesec dana​ ukinuo bih pet najbesmislenijih državnih agencija i osnovao jednu novu – državnu agenciju za razvoj. Osnovao bih državni holding s profesionalnim menadžmentom za upravljanje državnim tvrtkama. I, posljednje, otkazao bih kolektivne ugovore u državnom i javnom sektoru (razlog: pandemija koronavirusa) i uspostavio novi sustav. Za službenike bi vrijedile odredbe identične onima koje su u Zakonu o radu. A masa plaća u javnom sektoru s kvartalnim bi se pomakom kretala gore-dolje, u ritmu kretanja plaća u privatnom sektoru.

I to bi bilo sve čime bih se korjenito bavio prvu godinu dana. Osnovao bih dva tima. Jedan vatrogasni koji bi ublažavao posljedice koronom pojačane recesije. I drugi koji ne bi bio opterećen dnevnom mukom i koncentrirao bi se na razvoj.

Rješenje uvijek postoji

Naravno, mogu zamisliti podsmješljiva li sažaljiva lica čitatelja ovih 'Ekonomalija'. Ali podsjećam da je vrijeme maškara, kad je sve dopušteno. Pa i ovakvo maštanje. Ali, molim, ne odbacujte mogućnost da bi neki stvarni, hrabri, liderskim vještinama obdareni premijer možda ovakvo što mogao i ostvariti. Ovo je društvo koje, kad naleti na odlučnoga, a k tome i kompetentnog igrača, nakon što se uvjeri da je tvrdoglav, postane krotko. Središ za primjer jednoga glasnog protivnika. Sindikalista, naprimjer. Ili tri mjeseca nakon što su se oglušili na zadatak da promiču izvoz smijeniš tri-četiri veleposlanika...

Ako se ipak pokaže da koalicijski partneri nisu zreli slijediti lidera ili se uplaše uličnih demonstracija, uvijek postoji rješenje. Ima ona jedna kuverta na stolu, napisana prvi dan mandata. Znam, sve znam. Takav se premijer nije pojavio od vremena Nikice Valentića. Ali ovo su posljednji dani karnevala demokracije pa si maskirani kolumnist, eto, malo daje mašti na volju.