25. lipanj 2020.

Miodrag Šajatović: Izvoznici ne trebaju nas, mi trebamo njih!

Ekonomalije o izvozu   

Blamaža s koronom na teniskom turniru u Zadru novi je dokaz da se turistička sezona ne može spasiti. Zbog pandemije ograničeno je kretanje ljudi. Kretanje robe je slobodno. Treba li onda za spas ekonomije napor usmjeriti na turizam ili na robni izvoz?

Organiziran, valjda, da bi privukao turiste i prikazao Hrvatsku kao sigurno turističko odredište, teniski turnir u Zadru pretvorio se u debakl epskih razmjera. Prekinut zbog otkrića da je bugarski tenisač Grigor Dimitrov pozitivan na koronavirus, a da se zarazio i najpoznatiji tenisač svijeta Novak Đoković, turnir je postao velika tema u svjetskim medijima. Nažalost, u negativnome, za naš turizam kompromitirajućem tonu.

Takvo što se prije ili poslije moralo i očekivati. Razumijem sve dionike koji žive od dva mjeseca turizma na Jadranu i koji sada pokušavaju spasiti bar nešto od sezone, ali to je uzaludan posao. Činjenica je da će zbog pandemije koronavirusa sljedećih godinu, a možda i više dana biti manje kretanja ljudi. Pa onda i inozemnih turista. Istodobno je sada vidljivo da će u istom razdoblju zapreke za kretanje robe biti mnogo manje. Nakon prvog šoka zbog lockdowna više nema vijesti o logističkim problemima sa šleperima na granicama.

Fetiš turizma

Pred Vladom, ovom uskoro tehničkom, ali i budućom, zapravo je jednostavan zadatak. Imaš sektor izvoza usluga (dolazak turista na Jadran), koji je pao 95 posto i uz golem napor možda se taj pad može smanjiti na 85 posto. S druge strane, imaš sektor robnog izvoza, koji je u najlošijemu mjesecu (travnju) pao za 25 posto i ima prostora da godišnji pad bude samo desetak posto. Možda i manji uz državni 'poguranac'. Turizam je u punoj snazi ostvarivao godišnji prihod od 12 milijardi eura, robni izvoz od oko 15 milijardi eura.

Dakle, na koji se sektor treba usmjeriti? Gdje je veći potencijal? U turizmu ili robnom izvozu? Naravno, Plenkovićeva vlada, kao, uostalom, i sve dosadašnje, opet čini kardinalnu pogrešku i pokušava spasiti nespasivo. Fetiš turizma je prejak. Prije svega, valja dovesti u pitanje tvrdnju da je udio turizma u BDP-u 20 posto. Prema jednoj metodologiji došlo se do 18 posto pa se to zaokružilo na 20 posto. Druge metode računanja BDP-a sugeriraju da je taj udio mnogo manji. Prema njima, udio izvoza robe i usluga (turizma) ​ukupno je 20 posto BDP-a. Ispada da bi onda turizam činio samo desetak posto BDP-a. Ali, hajdemo povući argumente na koje su politička i opća javnost slabe. Lova iz Europske unije! Na spomen onih deset milijardi eura pomoći koji su na briselskoj grani nama se kolektivno zacakle oči. Besplatna lova, hej! To je spas! Daj da je maznemo!

Super je to, ali ipak treba napisati domaću zadaću. Do jeseni Vlada mora poslati u Bruxelles plan oporavka. Hoćemo li u njemu isticati da bismo lovu utrpali u turistički sektor? Bojim se da to ne bi bio mudar potez. Bruxelles ionako traži promjenu strukture naše ekonomije, a na razini Europske unije spominju se drugi prioriteti. Poput zelene industrije i digitalizacije. Tu bi mudra industrijska politika bila bolji argument, zar ne?

'Tko igra za raju…'

Drugo, kriza potencirana pandemijom COVID-19 dramatično mijenja globalna kretanja. Nakon Liderova Kluba izvoznika druga medijski najutjecajnija grupacija zagovaranja izvoza (udruga Hrvatski izvoznici) upravo je objavila godišnju deklaraciju. Koju treba pažljivo čitati. U njoj, među ostalim, piše:

'Za vrijeme pred nama potrebne su vertikalne mjere prilagođene uvjetima kada su državni intervencionizam i ekonomski nacionalizam postali nova normala. Kada vlade poduzimaju konkretne poteze kako bi se osigurali uvjeti za plasman domaćih proizvođača na stranim tržištima, kada se izvoz potiče javnim i prikrivenim potporama.'

Deklaracija potvrđuje i ono što je Lider pisao, a to je izvjesnost da će velike i razvijene članice EU pokrenuti velike investicije 'radi smanjenja ovisnosti o uvozu s dalekih tržišta'. Da će jačati regionalni europski lanci stvaranja vrijednosti, a tu je onda prilika za hrvatske izvoznike da se više uključe u te lance. U dvije do pet godina nakratko će se otvoriti vrata za industrijske investicije i u Hrvatskoj! Na to se treba fokusirati nakon izbora. Da se ne propusti još jedna prilika.

Pitaju me neki zašto su izvoznici zapravo tihi u svojim zahtjevima. Pa neka se pobune kao drugi. Odgovor je da su izvoznici odavno shvatili da su poduzetnici drugog reda i da nema koristi uvjeravati političare i javnost u svoju važnost. Zato su se zatvorili u sebe i svoje ekosustave. Proizvode i izvoze koliko mogu. Za njih i zaposlenike to je dovoljno. Oni više ne trebaju nas, mi trebamo njih! Da nas spase od četvrt stoljeća promašenoga ekonomskog glavinjanja. Naravno, i nakon srpanjskih izbora može se po starome. Spašavati turizam po svaku cijenu. Samo, onda taj premijer i njegova ekipa trebaju poslušati stihove Zabranjenog pušenja: 'Tko igra za raju, a zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku.'