17. studeni 2021.

Miodrag Šajatović: Kad ‘federalci‘ pokucaju

Afera ‘Softver‘ zbog koje je u Remetincu završila Gabrijela Žalac i dobivanje dosad najboljega kreditnog rejtinga od agencije Fitch imaju zajednički nazivnik: posljedica su prepuštanja dijela suverenosti institucijama EU. Srećom za osumnjičene, pravosuđe je još u rukama domaće ekipe

Smještanje Gabrijele Žalac, bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova EU, u istražni zatvor u Remetincu i dobivanje nikad boljega kreditnog rejtinga države od agencije Fitch (BBB), koliko god to u prvom trenutku izgledalo neočekivano, imaju isti zajednički nazivnik: posljedica su prebacivanja dijela suverenosti Republike Hrvatske na institucije Europske unije.

Fitch kao glavni razlog podizanja kreditnog rejtinga, k tome uz pozitivne izglede, navodi vrlo izgledno uvođenje eura u Hrvatsku početkom 2023. godine. Ulaskom u eurozonu Hrvatska svoju monetarnu suverenost predaje Europskoj središnjoj banci. Tako se, među ostalim, smanjuje rizik dosadašnjim i budućim posuđivačima novca hrvatskom proračunu.

Kad je riječ o aferi 'Softver', nje ne bi bilo da Hrvatski sabor nije drugi dio suverenosti, kontrolu trošenja sredstava iz fondova EU, s USKOK-a i DORH-a delegirao novoosnovanom Uredu europskoga javnog tužitelja (EPPO). Na čijem je čelu, u Rumunjskoj je to dokazala, žestoka i uporna Laura Codruţa Kövesi.

Glupost, ucjena ili bahatost?

Ustupanje dijela kaznenog progona kad je riječ o trošenju sredstava iz fondova EU u hrvatskoj je javnosti prošlo gotovo nezapaženo. Sve dok nije počela akcija lišavanja slobode Gabrijele Žalac, čelnika SAFU-a Tomislava Petrica i poduzetnika Mladena Šimunca i Marka Jukića, a vezano uz više puta prenapuhanu cijenu softvera koji je naručilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU.

Sve podsjeća na paniku koja zavlada kad u neku od država u sastavu SAD-a dođu agenti FBI-a. Brojni su filmovi u kojima 'federalci' razbucaju paktove lokalnih političkih i ekonomskih moćnika. Tako je sada u slučaju EPPO-ovih 'federalaca' kojima je sjedište u Luksemburgu i na koje ovdašnji političari nemaju gotovo nikakav utjecaj.

Teško je objasniti kako su si akteri afere 'Softver' dopustili tako očito namještanje natječaja. Od pokušaja direktne pogodbe, preko fingiranog natječaja koji je trajao samo trideset dana za kompleksno softversko rješenje, cijene od 13 milijuna kuna za nešto što u najboljem slučaju na tržištu ne vrijedi više od dva milijuna kuna pa do isplate čak 10 milijuna kuna dobiti u privatnoj tvrtki nekoliko dana nakon što je EU novac sjeo na račun. Akteri su si baš crtali metu na čelu.

U traženju odgovora odakle takav amaterizam i bahatost, nekoliko je mogućnosti. Glupost je jedna varijanta. Druga je neka vrsta nečije ucjene zbog koje je pošto-poto trebalo izvući spomenute milijune. A najizglednije je da su akteri bili sigurni da im se unatoč žalbama drugih softverskih tvrtki ništa ne može dogoditi. Ponašanje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (odbila žalbe) i USKOK-a (predmet je praktično odložio u ladicu) potvrđuje da je vjerojatna takva procjena.

Prebacivanje suverenosti s domaćih institucija na europske u ovom se slučaju pokazuje nezgodnim za premijera Andreja Plankovića i vladajući HDZ. Još jedan primjer da nema besplatnog ručka. Pobjeda kad je zadnju noć u Bruxellesu premijer isposlovao stotine milijuna eura više za Nacionalni plan oporavka i otpornosti sada se plaća političkom reputacijom zbog onoga što su radili stranački podobni kadrovi koje je šef amenovao.

Pravosuđe je još domaće

Premijerov problem bit će i buduća dodjela EU novca na natječajima. Može se očekivati da će djelatnici domaćih institucija koje odlučuju o fondovima EU, uplašeni mogućnošću da ih dohvati EPPO, ubuduće odugovlačiti pri odlučivanju. Prema natjecateljima koji nisu imali stranačko zaleđe i do sada su bili pretjerano zahtjevni. Sad će sitničarenje otići na još višu razinu. A to znači slabiji postotak povlačenja. A na EU novcu, u nedostatku ideje i želje da se osmisli suverena ekonomskorazvojna politika, temelji se najveći dio Vladine ekonomske, nazovimo to, vizije.

Za 'igrače' koji su se naviknuli da ih bliskost vladajućim strukturama štiti od kaznenog progona ipak ostaje jedna utjeha. Na njihovu sreću, suverenost u pravosuđu još je u domaćim rukama. Još nema EU institucije kojoj bi europska tužiteljica, u suradnji s EPPO-ovim uredom u Hrvatskoj koji vodi Tamara Laptoš, predala tužbu u slučaju kakav je afera 'Softver'. Ekipi koja je dospjela u Remetinec sigurno neće biti ugodno provesti jedan ili više mjeseci iza rešetaka. Ali i to je za ljude. Kad iziđu i kad predmet dođe u ruke domaćeg pravosuđa, velika je vjerojatnost da će se suđenje odugovlačiti godinama. Za neke je dobro da se prebacivanje suverenosti Bruxellesu ograniči. Većini običnih ljudi i politički nezaštićenih poduzetnika, nažalost, prebacivanje što više suverenosti na EU ostaje jedina nada u pravednost i efikasnost.