Korona i biznis
16. travanj 2020.

Miodrag Šajatović: Kafić bliske budućnosti - Pleksi kavez i naplata vremena sjedenja?

Super ako se COVID-19 ulijeni ili nestane. Ali ako se to ne dogodi, poduzetnicima bi bilo mudro osmisliti i Vladi ponuditi poslovne modele rada kafića i frizeraja koji se uklapaju u zadani epidemiološki okvir. Bolje i kafić iz naslova nego zatvoren kafić

Odlučili ste se s nekim naći u omiljenome kvartovskom kafiću. Na mobitelu otvarate aplikaciju i vidite da je prvi slobodan termin sljedeći dan u četrnaest sati. Vrijeme baš i ne odgovara, ali budući da ni u drugim otvorenim kafićima nema povoljnijeg termina, potvrđujete rezervaciju. U dogovoreno vrijeme dolazite pred kafić. Dezinfekcija obvezna. U kafiću umjesto prijašnjih četrnaest stiješnjenih stolova samo pet. I to odvojenih pregradama od pleksiglasa (Svaka čast gazdi što ih je uspio nabaviti. Proizvode se u Španjolskoj i Italiji, potražnja je velika, nema više onih debljine od pet milimetara, nego samo debljih. I skupljih.). Gotovo da ste zaboravili da konobarice više ne dolaze do stola. Odlazite do šanka (opet sa zaštitom od pleksiglasa) i uzimate tako željeni kapučino. Plaćanje, naravno, beskontaktno. Malo se osjećate čudno u prozirnom kavezu, ali osjećaj boravka u kafiću ipak je divan. Započinjete neobvezan razgovor, ali pogled ipak ide prema satu. Uplatili ste dvadeset pet minuta boravka u kafiću. Cijena kave ostala je slična kao i prije koronakrize, ali da bi nadomjestili drastično srezani kapacitet kafića, ugostitelji naplaćuju vrijeme boravka na omiljenome mjestu. Dižete se nakon tih dvadeset pet minuta. Pet minuta do sljedećeg termina osoblje koristi za dezinfekciju. Ipak ste zadovoljni. Sljedeći put popit će se pivo (iz plastične čaše).

Ovako ili slično mogao bi izgledati kafić u bliskoj budućnosti. Čini se nevjerojatno? Hajdemo vidjeti je li riječ o prebujnoj mašti!

Frizerka s vizirom

Pritisci za ublažavanje mjera kojima se već mjesec dana zaraza koronavirusom u Hrvatskoj drži na upravljivoj razini iz dana u dan jačaju. Pogođeni poduzetnici traže da se ipak počnu otvarati sve trgovine, frizeraji, fitness-centri i, naravno – restorani i kafići. Traže to i korisnici tih usluga. Traže i makroekonomisti kojima je jasno da bez relaksiranja antikoronamjera pad BDP-a od oko devet posto, koliko MMF predviđa za Hrvatsku, čak izgleda kao optimističan scenarij.

Epidemiolozi odgovaraju da čekaju pet dana smanjenog broja novozaraženih, ne precizirajući kad bi se to moglo dogoditi. Ali hajdemo biti odgovorni poslovni ljudi! Treba imati scenarij i za izostanak slabljenja virusa u idućim mjesecima. Poslovna zajednica griješi što samo pritišće Stožer civilne zaštite. Biznis treba ponuditi na što je spreman u zamjenu za dopuštenje poslovnih aktivnosti. Treba svratiti pozornost na sintagmu 'epidemiološki okvir'. Zadatak je osmisliti poslovne modele koji se uklapaju u epidemiološki okvir. Pa je onda onakav kućni red kafića iz bliske budućnosti možda model koji bi se uklopio u epidemiološki model iza kojega stoje Božinović, Beroš, Capak i ekipa iz Stožera. Možda bi lakše prihvatili otvaranje frizeraja kad bi sami frizeri obećali da će kuštravu naciju privoditi pristojnosti u zaštitnoj odjeći kakvu rabe u bolnicama. Frizerka s rukavicama, maskom i vizirom. Ili bi prošao fitness-klub u kojemu bi umjesto deset gospođa srednje dobi sad u istom terminu vježbale samo dvije. Uz, naravno, malo višu cijenu. Dok i vlasnik prostora ne shvati da se mora uklopiti u deflacijsku spiralu smanjenja cijena najma.

Žrtve su neizbježne

Razumljivo, neće svi poduzetnici koji su poslovali prije koronakrize moći prihvatiti nove standarde. Budimo realni. Ne mogu državni minimalac i oprost davanja spasiti sve koji su poslovali prije koronakrize. Pad BDP-a od devet posto (zbog prevelikog udjela turizma u hrvatskom BDP-u) odnijet će mnoge žrtve. Ali što bude više prilagodljivih, bol će biti manja.

U posljednje vrijeme često se čuje kako smo napokon 'svi spremni na promjene'. To zapravo nije točno. Svi, ili bar većina, i dalje su spremni na promjene kod onih drugih. Ništa nije nemoguće ako to drugi treba napraviti, kako bi glasio jedan od poznatijih Murphyjevih zakona. Super će biti ako se dogodi čudo pa se za nekoliko tjedana sve vrati u normalu. Ali izgledi su minimalni.

Kako je Lider pisao prije dva tjedna, vrijeme je za nove normale. Dijelom će ih oblikovati vlast, ali još je bolje ako ih kao održiv model osmisle sami poslodavci. Struktura je hrvatskog BDP-a, ugrubo, takva da šezdeset posto doprinosa dolazi od osobne potrošnje. U ovom je trenutku, dakle, domaća osobna potrošnja iznimno važna za ublažavanje recesijskog pada. O hrabrosti epidemiologa, s jedne strane, i inventivnosti biznis-zajednice, s druge strane, ovisi hoće li biti pogođen balans između brige za zdravlje i brige za gospodarsku aktivnost (bez koje se na srednji rok urušava i mogućnost brige za zdravlje). I sve to uz 'neizvjesnost vremenskog faktora'. Komplicirano? Da. Baš onoliko koliko je sredinom travnja 2020. kompliciran život usred globalne koronaoluje.