15. travanj 2021.

Miodrag Šajatović - Panika: Disruptori upali u državni aparat

Unatoč velikim naporima da se stvari ne mijenjaju, unutar državnih tijela događaju se bljeskovi. Dio kandidata za gradonačelnike najavljuje javne proračune. A u Fondu za obnovu od potresa uvode ISO-ov antikorupcijski standard. Izazivači za sada nisu poraženi

Za razliku od znanstvenog pristupa u kojemu bi za dokazivanje neke tvrdnje trebao uzorak od, recimo, stotinjak primjera, u novinarstvu N = 3. Jedan primjer – to je slučajnost. Naiđeš u kratkom roku na drugi primjer iste vrste – opa, možda tu ima nečega. Naletiš i na treći dokaz – e, to je dovoljno za tvrdnju kako je neki trend na djelu. Novinarstvo nije znanost. Od njega se traže intuicija i brzina reagiranja. Znanstvenici će polako i temeljito članke o istoj pojavi predavati za dvije, tri ili pet godina.
E sad, u posljednje vrijeme, kad je o ekonomiji i politici riječ, moguće je prikupiti tri tražena primjera iz kojih bi se dalo tvrditi kako se stvari polako počinju mijenjati nabolje. Ali paralelno se u bilješkama nađe jednako, a najčešće i više, primjera da se stvari ne mijenjaju. Ili se pogoršavaju.

Bljeskovi u tami

Evo, neočekivano izabrani predsjednik Visokoga kaznenog suda Željko Horvatović nema povijest druženja sa selebritijima raznih vrsta, nije sniman na sudačkim pijankama u VIP ložama, a izjavljuje kako sudac mora 'imati moralne karakteristike na višoj razini'. Onda je tu ekipa Damira Vanđelića u Fondu za obnovu koja je ekspresno prvu prijavu građana za malverzacije povezane s potresom proslijedila policiji. A treći pozitivan primjer? Proizvođači krumpira su u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede na vrijeme sagradili skladišta za krumpir. Bili su brži od ekipe iz Slovenije!

Ali istodobno iz pravosuđa stižu vijesti o skandaloznim odlukama, zastarama, neujednačenim praksama… Iz dana u dan po ministarstvima i državnim tvrtkama otkrivaju se namješteni javni natječaji. A sve je više krajnje nebuloznih vijesti što se sve planira graditi novcem iz EU fondova. Najnovija je vijest da u Varaždinu planiraju sredstvima iz fonda za 'oporavak i otpornost', graditi – mrtvačnicu.

U svoj toj zbrci teško je novinarskom kroničaru doći do teze. Na izboru su zaključci-posvuduše u stilu 'svjetlo na kraju tunela, samo da nije vlak', 'iznimke potvrđuju pravilo', 'čaša je napola puna', 'prvi se mačići u vodu bacaju', sve do čuvenoga 'vrijeme će pokazati'.

Možda je za pokušaj snalaženja u svoj toj informacijskoj kakofoniji korisno zamisliti da su one pozitive vijesti – bljeskovi u tami. Bljeskova ima, oni su realni, imaju određenu težinu, ali premalo ih je da bi dali dovoljno održive razine svjetlosti. Zato je korisno pratiti količinu i intenzitet bljeskova. Neki se neće ponavljati, neki možda i hoće.

Uzmimo primjer bjelovarskoga gradonačelnika Darija Hrebaka, koji je prvi počeo s javno dostupnim svim rashodima gradskog proračuna. Do pojedinačnog računa za reprezentaciju. Izgledalo je da će to biti usamljeni bljesak. Hrebak je naljutio mnoge kolege gradonačelnike. Ali onda su se bljeskovi otvorenih gradskih i općinskih proračuna počeli učestalo javljati. U ovo vrijeme, uoči lokalnih izbora, takva disrupterska praksa ušla je u obećanja ne tako malog broja natjecatelja.

Neugodni izazivači

Sličnu disruptersku diverziju sada provode u Fondu za obnovu od potresa. Uvode se nekakve transparentne digitalne dražbe, zabranjuje se fizički kontakt djelatnika Fonda sa zainteresiranim poduzetnicima koji su se naviknuli državnim službenicima 'pomagati' u pisanju natječajnih uvjeta. A na prijavu zbog mogućeg muljanja koja je automatski proslijeđena u policiju iz Ministarstva državne imovine bilo je čuđenja zbog brzine djelovanja. Staroj vrsti administracije nije jasno zašto se diže prašina kad novac za sumnjivi račun još nije uplaćen. Pa zar nije običaj da se najprije plati pa onda možda posumnja, pa tuži, pa se to, kako je red, vuče po sudovima do zastare? Čemu žurba?

Bljeskovi s javnim proračunima ili uvođenjem ISO-ovih standarda za sprečavanje korupcije u nabavama u javnom sektoru, ako bi se usporedili s poslovnim praksama u gospodarstvu, imaju elemente suvremenoga korporativnog upravljanja. U biznisu su mnogi koji nisu na vrijeme iz faze gerilskog rasta i razvoja prihvatili prakse korporativnog upravljanja – propali. U politici je kompliciranije: 'dioničare' (glasače) možeš kupiti dodatkom na mirovine uoči izbora i nastaviti gerilskim vođenjem središnje države i lokalnih država. Ali možda se, bude li s vremenom dovoljno disrupterskih bljeskova, bar malo promijeni odnos između starih monopolskih igrača i novih, ambicioznih izazivača. Na nama u medijima je da budemo pristrani i da navijamo za izazivače.