27. kolovoz 2020.

Miodrag Šajatović: Planiranje u vrijeme korone - Pogreške se skupo plaćaju

Planovi se preispituju gotovo svaki tjedan. Industrijske tvrtke koje pretežno izvoze ipak lakše uspijevaju procijeniti ‘inpute‘ za planiranje mjeseci do kraja godine i za polovinu 2021., do kada bi, valjda, nekakvo cjepivo trebalo početi suzbijati pandemiju COVID-19.

Pripreme za dvanaestu Liderovu konferenciju 'Dan velikih planova' (Zagreb, 23. rujna 2020.) u završnoj su fazi. Zanimanje poduzetnika i menadžera čak je i veće nego prijašnjih godina u ovo vrijeme. Nije to čudno. Skup je to koji već godinama mudrim upravama tvrtki služi kao važan orijentir kakve planove izraditi za sljedeću poslovnu godinu. Na 'Danu velikih planova' manje se govori što bi trebalo napraviti, a više se inzistira na inputima što bi se realno moglo dogoditi i kako bi to moglo utjecati na konkretan biznis.

Ciklička kriza morala je doći. Prije godinu dana u Lideru je izašao komentar koji je pozivao biznismene da razrade planove u uvjetima 30-postotnog pada prihoda. Koronakriza je godinu dana poslije iznjedrila upravo takav izazov.

U mnogim tvrtkama srednji sloj menadžera sa sjetom govori o lijepim vremenima kad je budžetiranje sljedeće poslovne godine bio folklor. Nadređenom šefu pošalješ prijedlog rasta svog sektora od tri posto. On uzvrati zahtjevom rasta od sedam posto. Nekoliko se tjedana navlačite i onda se nađete na pet posto. Digitalna revolucija, a pogotovo koronašok, iz temelja su promijenili stvari.

Izvoznici lakše procjenjuju

Planovi se preispituju gotovo svaki tjedan. Tko je u mirnodopskim uvjetima razvijao kontroling, sad mu je malo lakše.
Naizgled postoji jednostavno rješenje. Naprave se tri scenarija: optimistični A, izgledni B i pesimistični C-scenarij. Nažalost, za industrijske tvrtke koje imaju skladišta sirovina i repromaterijala, s jedne strane, a logistiku i gotove proizvode, s druge strane, to nije baš jednostavno. Pokazalo se to i u kanalu HoReCa. Nemali broj tvrtki kladio se na krajnje lošu turističku sezonu, a kad su turisti ipak došli, nisu mogli preko noći plan C pretvoriti u plan A. Neki su izgubili dugogodišnje kupce jer ih nisu bili u stanju opslužiti. Industrijske tvrtke koje pretežno izvoze ipak lakše uspijevaju procijeniti inpute za planiranje mjeseci do kraja godine i za polovinu 2021., do kada bi, valjda, nekakvo cjepivo trebalo početi suzbijati pandemiju COVID-19.

Oni koji su okrenuti segmentima domaće osobne potrošnje, državne potrošnje, investicija i uvoza s velikim zanimanjem očekuju prijedlog proračuna za 2021. I uz to plan oporavka koji od vlade premijera Andreja Plenkovića traži Europska komisija kao uvjet za početak povlačenje love iz onoga famoznog paketa pomoći od 22 milijarde eura.

Imamo u ovom broju Lidera temu kako teku pripreme za izradu plana oporavka. Dobili smo info da se time bave 13 ministara i jedan državni tajnik. Koliko je poznato, u radnoj skupini nema nikoga iz biznisa. Ni iz znanstvene zajednice.
Bit će veliko iznenađenje ako ministarska ekipa zadivi planom oporavka. Ovo je ipak vlada kontinuiteta, a u posljednje četiri godine iz Banskih dvora nije izašao neki plan koji je poslovnu zajednicu ostavio bez daha.

Razlozi su višeslojni, ali jedan je od glavnih da u državnom aparatu ne postoji institucija koja bi premijeru i ministrima ponudila kvalitetnu osnovu za pisanje plana oporavka i koji ne bi bio popis onoga čega su se u zadnji čas sjetili činovnici po ministarstvima. Upravo se osniva Institut za vode. O institutu za planiranje razvoja zemlje ne razmišlja se.

U funkciji oporavka drugih

Tijekom godina poduzetnici i menadžeri naučili su da je i izostanak ambicioznih državnih planova važna informacija. Naučili su da onda budu oprezni, da ne ubacuju u petu brzinu razvoja, da se ne zadužuju. Da budu konzervativni i čuvaju ono što su mukotrpno – usprkos svemu – izgradili.

Vlade su do sada u krizi igrale na dizanje osobne potrošnje, državne potrošnje i državnih investicija. Industriju koja je orijentirana na izvoz ostavljali su neka se brine za sebe. Rezultat? Osobna potrošnja, državna potrošnja, diskutabilne investicije i turizam nisu i neće biti sposobni dignuti BDP koliko bi trebalo da prestanemo biti najsporija članica EU.

Neki se pribojavaju da bi nekvalitetni plan oporavka mogao biti vraćen iz Buxellesa. I da nećemo dobiti milijardu-dvije za početak. Ne treba se brinuti. Ovdašnji su planovi oporavka plošni i obično izazovu uvoz opreme iz zemalja poput Njemačke ili Austrije. Bit će veliko iznenađenje ako hrvatski plan oporavka ovoga puta ne bude samo u funkciji oporavka članica EU koje imaju kvalitetno državno planiranje.