Najprije je EK natjerao hrvatsku vladu da napiše PLAN oporavka i otpornosti. A sada Plenković odabire sektore električnih automobila i umjetne inteligencije kao buduće pobjednike. Uz rezerve kad je riječ o izvedbi, naznake novog smjera su za pohvalu
Gotovo nezamijećeno prošla je Hinina vijest da je 'Vlada u četvrtak osnovala radnu skupinu koja treba definirati okvire suradnje s domaćom IT tvrtkom Infobip na području umjetne inteligencije i preduvjeta za pozicioniranje Hrvatske kao središta razvoja umjetne inteligencije u EU'.
Ta jedna rečenica znači drastičan obrat politike prema gospodarstvu. Njome se, svjesno ili ne, vladajuća politika odriče najmanje četvrtstoljetnog utjecaja neoliberalne doktrine prema kojoj je jedan od najvećih i neoprostivih grijehova države kad se usudi 'birati pobjedničke grane' u gospodarstvu. Jer, sve treba prepustiti nevidljivoj ruci tržišta.
Kopernikanski obrat
Premijer Andrej Plenković u dosadašnjem se vladanju, bar na pojavnoj razini, držao tog pravila. Ovo s Infobipom zaista je neočekivani kopernikanski obrat. Oprezni i kad je o gospodarstvu riječ neambiciozni premijer (npr. zadovoljan stopama rasta BDP-a ispod tri posto godišnje) sad odjednom staje iza najave da želi pozicionirati Hrvatsku kao ni više ni manje nego središte razvoja umjetne inteligencije u EU!
I to još nije sve! Do sada pretjerano oprezni premijer u ovom slučaju, osim odabira 'industrije' umjetne inteligencije kao strateške grane, bez nekakvog, makar i formalnog, javnog natječaja otvara bokove i bira tvrtku koja bi trebala biti temelj za razvoj cijele grane AI-ja!
Ali ni to još nije sve! Na sličan način, samo manje izravno, vlada premijera Plenkovića izabrala je još jednu granu. Riječ je o razvoju električnih vozila. I opet, odabrana je i konkretna tvrtka koja bi trebala biti temelj razvoja. Naravno, riječ je o Rimac Automobilima.
Iznenada probuđena premijerova hrabrost ima temelj u još jednoj noćnoj mori ovdašnjih ekstremnih neoliberalnih ekonomskih mislilaca i simpatizera. Trideset godina proganjani su svaka misao i svaki autor koji se usudio primijetiti kako svakoj suvremenoj državi treba neki oblik planiranja. One koji su se usudili, neoliberalni su optuživali i ismijavali da se zauzimaju za uvođenje sovjetskih petoljetki. A kad ono, evo, Europska komisija nametnula Hrvatskoj pisanje 'sedmoljetki' i 'devetoljetki'.
Da među neoliberalima ima hrabrih, sad bi se glasno bunili protiv fondova EU, državnog planiranja i odabira grana koje će imati posebni državni 'poguranac'. Budući da nam se smiješi bujica darovanih milijardi eura, ne usude se javiti. Ne žele ni vidjeti da je Vlada morala napisati Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Druga je riječ u nazivu dokumenta 'PLAN'!
Kad se spomene 'biranje pobjednika', to je zastario i netočan izraz. Riječ je o tome da mudra vlast pogleda koje su tvrtke na tržištu same postale pobjednici. I onda ih se potakne da oko sebe stvaraju domaće ekosustave.
Uvoziti ili izvoziti automobile?
Ovih dana vode se žučne rasprave o tome može li Mate Rimac, kao što je obećao, do 2024. na zagrebačke ulice pustiti autonomne električne taksije. Mnogo je Rimčevih sljedbenika koji ne dopuštaju bilo kakvu sumnju u svoga 'sveca'. Rimac, koji nije najsimpatičniji poduzetnik kojeg sam sreo, stvorio je i zavidan krug osporavatelja. Pa se vode ogorčene rasprave o tome je li on vizionar ili megaloman bez pokrića.
Bez želje da se svrstam, evo jednoga kuta gledanja. Pojednostavnjeno, ekipa iz EK-a odredila je za Hrvatsku nekoliko milijardi za električne automobile. Taj novac trebao je ući kao dar, a onda je trebao biti potrošen za kupnju električnih automobila proizvedenih u npr. Njemačkoj ili Francuskoj. Spletom okolnosti Rimac je imao programe razvoja. Oni su predočeni birokratima u Bruxellesu i ovi su nevoljko morali, kako sada stvari stoje, rezervirati novac za ovdašnji razvoj električnih automobila. Dakle, imaju pravo oni koji kažu da čak ako Rimac i ne uspije, ulaganja u inženjere i druge specijalnosti ostat će za neke druge projekte.
Odnos između država i biznisa u svijetu drastično se mijenja. Hrvatska je u prilici napokon uskočiti u taj vlak. Naravno, opasnosti su velike. Radne skupine sasvim su nedovoljne da definiraju kvalitetan i slojevit odnos između države i tvrtki pokretača. Možda su Infobip i Rimac Automobili odabrani samo zbog popularnosti među mlađim biračima. A 2024., za kada Rimac najavljuje taksije bez vozača, slučajno ili ne, godina je parlamentarnih izbora. A opet, budu li se glasovi kupovali EU novcem potaknute industrije automobila ili 'industrije' umjetne inteligencije, zašto ne?