Komentari
StoryEditor

Miodrag Šajatović: Što sve ne voli jedan namćorasti kroničar

01. Srpanj 2021.
Svi se kite da su ‘industrija‘ iako su kao djelatnost uredno među uslužnima. Pa imamo IT industriju, industriju ljepote, financijsku industriju, bankarsku industriju, fondovsku industriju, industriju ‘fitnessa‘, čak i turističku industriju

Genijalni Đorđe Balašević napisao je pjesmu 'Namćor' u kojoj glavni junak nabraja četrdesetak stvari koje ne voli.
'Namćor' je riječ turskog podrijetla, označava osobu svadljive ćudi koja se lako ljuti i vrijeđa za svaku sitnicu.

Izgleda da ima istine u tvrdnji da mnogi od onih koji u mladosti nisu bili namćori s vremenom to postanu. Pa se to, čini se, odnosi i na urednike poslovnih novina koji su uz to i dugogodišnji pisci tjednih kolumna. Godinama pokušavaš utjecati na javno mnijenje. Nekakva uspjeha i bude, ali stvari koje nerviraju ipak se iznova i iznova pojavljuju. S vremenom izjave na koje prije nisi preburno reagirao baš počinju živcirati.

Jedinica iz matematike

Tako, primjerice, nema dana da u nekome mediju ne osvane naslov ili izjava u stilu: 'Naše su plaće triput manje nego kod njih', 'Prihod nam je zbog pandemije pao pet puta', 'Novozaraženih je deset puta manje nego prije mjesec dana', 'Dobit je dvaput manja nego lani'...

To su primjeri elementarnog nepoznavanja matematike i statistike. I to visokoobrazovanih ljudi. Jer, nemoguće je da nešto bude dva, tri ili deset puta manje od nečega. Toga nema ni u jednom udžbeniku! Može nešto biti polovina nečega. Ili trećina. Ili desetina.

Iznenađujuća je upornost neprihvaćanja. Zadnji mi je argument pitanje: 'Kolika je jedanput manja plaća od tvoje?' Odgovor je nevoljko: 'Nula.' Onda slijedi pitanje: 'Ako je jedanput manje nula, koliko je dvaput manje?' Premda se tu ušlo u područje elementarne logike, odgovor je šutnja i neprihvaćanje da ništa ne može biti dva, tri ili pet puta manje.

Sljedeća stvar koju ne volim učestalo je spominjanje pojma 'zarada'. Pogotovo kad ga upotrebljavaju ljudi iz biznisa ili novinari koji prate ekonomiju i biznis. Što je 'zarada'? Prihod ili dobit? Pojma 'zarada' nema u zakonima. Ni u knjigovodstvu ni u računovodstvu. A opet, medijski prostor pun je 'zarade'.

Što su još uzroci kroničarske alergije? Prvi je formulacija 'Investicija od 100 milijuna kuna financirana je sredstvima tog i tog ministarstva'. Moralo bi: 'Investiciju su sa 100 milijuna kuna financirali porezni obveznici.' Vrhunac je bila premijerova izjava da oni u Vladi '(...) troše koliko su zaradili'. Kako to Vlada 'zarađuje'?

Onda je tu poznati odgovor: 'Bit ćete informirani na vrijeme.' Pri čemu kriterij kad će to biti 'na vrijeme' bez kriterija određuje upitani. Pa ono: 'Izjava je istrgnuta iz konteksta.' Posebno tlak raste kad će neki problem riješiti 'međuresorska radna skupina'. Ne volim ni kad jedni te isti 'neovisni analitičari' (ne volim ni taj izraz, jer mnogi su jako ovisni o naručiteljima analiza) papagajski ponavljaju da 'država ne treba planirati', a ne dižu glas kad EK od hrvatske vlade traži baš planiranje.

E, ima još mnogo toga što ne volim i na biznis-razini. Recimo, kad je riječ o industriji. Opće je mjesto da Hrvatska nema industriju i da je razvoj industrije bezveze. A onda se ti isti guraju u industriju. Pa se svi kite da su oni 'industrija' iako su uredno među uslužnim djelatnostima. Pa imamo IT industriju, industriju ljepote, financijsku industriju, bankarsku industriju, fondovsku industriju, industriju fitnessa, pa čak i turističku industriju.

Vrijeme će pokazati

Kad je o turizmu riječ, nervira me opsesivno brojenje stranih turista koji su na graničnim prijelazima Macelj, Rupa i Pasjak ovog vikenda ušli u Hrvatsku. A nitko (osim nas u Lideru) ne broji šlepere s robom za izvoz. Da, ne volim ni glupo pitanje: 'A što mi imamo izvoziti?' kad već godinama prerađivačka industrija ostvari za trećinu veći inozemni prihod od slavljenog turizma.

Onda još ne volim kad se bez ikakve ograde tvrdi da je svejedno je li vlasnik neke tvrtke domaći ili strani.

Alergičan sam i na bezrezervno slavljenje kad neki domaći vlasnik proda tvrtku strancu. A minorizira se kad neki domaći igrač kupi stranoga konkurenta. Ne volim ni kad se prihvati formulacija 'dobili smo strateškog partnera'. A tvrtku kupac preuzeo u stopostotno vlasništvo.

Evo, kolumna je prekratka za nabrajanje svega što jedan namćorasti kroničar ne voli. Ali od svega najviše ne voli kolumne koje završavaju dubokointelektualnim zaključkom: 'Vrijeme će pokazati.' 

20. travanj 2024 00:30