19. veljača 2020.

Mladen Pejnović: Turističko zemljište ide ispod žita u novu privatizaciju

Država mora imati prihode od pomorskog dobra, telekomunikacija, vjetroelektrana, vađenja nafte i plina... i od turističkog zemljišta, a predloženi zakon o neprocijenjenome građevinskom zemljištu zapravo je privatizacijski, s prednošću za turističke tvrtke koje se njime godinama koriste besplatno

Društvo smo u kojem se prema svim statistikama nedovoljno radi. Građevinarstvo bilježi 19.700 eura godišnjeg prihoda po zaposlenome, što je manje od 40 posto europskog prosjeka, a samo četvrtina austrijske produktivnosti. Austrija tehnološki nije svjetski vrh, ali joj to ne smeta da organizirano radi i bilježi visoke rezultate u produktivnosti. Naravno da to frustrira, zato se ne bismo trebali čuditi što dio mladih svoje mjesto traži u statistici drugih zemalja.

Jaka država sa slabim gospodarstvom

Naš javni, državni sektor iznimno je velik, s oko 47 posto udjela u BDP-u najveći je u EU. Procjene su da o državi – direktno i indirektno – ovisi 70 posto ukupne ekonomije. Takvo stanje pogoduje razvoju nepotizma, klijentelizma i korupcije, što traži smanjenje utjecaja države. Udio broja zaposlenih u državnoj i lokalnoj upravi, poduzećima i ustanovama u državnom i lokalnom vlasništvu iznad je standarda usporedivih zemalja, što slabašno hrvatsko gospodarstvo teško može financirati. Nažalost, nakon smanjenja broja zaposlenih u državnim poduzećima u mandatu jedne vlade prije pet godina broj zaposlenih u javnom sektoru nekontrolirano buja i znatno opterećuje gospodarstvo i građane. Zapošljavanje u javnom sektoru u prošlosti i tijekom ekonomskih kriza često je bilo socijalno motivirano, nepotistički, koruptivno i stranački podržano, što sve utječe na to da najbolji mladi ljudi stradavaju i iseljavaju se.

Prema ocjeni Europske komisije, javna poduzeća i lokalna uprava najkorumpiraniji su dio društva i ta upozorenja treba vrlo ozbiljno shvatiti. A imamo toliko nekretnina u državnom i lokalnom vlasništvu. Mnogi ih se žele povoljno domoći kako bi ih preprodali ili založili za kredite. Sve u svemu, da ih se troši, a ne da se na njima radi i zapošljava. Odustajanjem od koncepta povoljnog, pa i besplatnog najma, prava korištenja ili sličnog upravo se podupire ideja monetizacije, a ne i upotrebe državnih nekretnina.

Državna i lokalna samouprava od nekretnina moraju imati prihode u skladu s praksom zemalja EU. To se prije svega odnosi na prihode od pomorskog dobra, telekomunikacija, turističkog zemljišta, vjetroelektrana i drugih proizvođača energije, nafte i plina, eksploatacije drva i šljunka, preleta aviona, transporta vozila, prolaska brodova i jahti, naftovoda, plinovoda itd. Te usluge trebaju donositi velik prihod proračunima na svim razinama, a ne samo pojedincima. Država mora osigurati i uvjete za razvoj važnijih investicijskih projekata.

Isključivanje građana suvlasnika

Sadašnja rasprava o neprocijenjenome turističkom zemljištu (onako kako se vodi) apstrahira da je to vlasništvo svih nas građana i u prvi plan stavlja zahtjeve onih koji se tim zemljištem koriste i godinama ga ne plaćaju. Takvo isključivanje vlasnika, građana, makar i dolazilo od onih koji žele ulagati u turizam, novi je zamotani pokušaj da građani od svojeg zemljišta nemaju ništa. Drukčije nazvan, predloženi je zakon privatizacijski a da se to nije jasno reklo, s time da prednost u privatizaciji imaju oni koji se zemljištima koriste, a dvadesetak godina ništa ne plaćaju. Bilo bi u redu naplatiti im stare obveze pa onda dalje razgovarati. Zašto nikomu nije palo na pamet da ta sredstva budu stalni izvorni prihod mirovinskog fonda ili neko slično rješenje? O prihodima od pomorskog dobra, preleta aviona, radiofrekvencija i sličnoga ne treba ni govoriti. Frustracije građana kucaju na vrata i traže se ozbiljni odgovori. Nepodnošljivost načina zapošljavanja u javnim službama i poduzećima u državnom i lokalnom vlasništvu prelazi sve granice.

Ni u jednoj vladi ministri ne bi smjeli biti ljudi bez struke i bez etičnosti. S ovako ozlojeđenom javnosti političari, ako nisu stručni i etični, nemaju što razgovarati. Došlo je vrijeme da se tako razgovara i u gradovima i općinama, ali ondje su nepotizam, klijentelizam i korupcija još dramatičniji.