Korona i biznis
23. travanj 2020.

Siniša Topalović: Predsezona i sezona u izgubljene, ‘osvetnička putovanja‘ možda spase posezonu

Siniša Topalović   

PIŠE: Siniša Topalović

Globalni sektor putovanja jedan je od najžešće pogođenih sektora trenutnom krizom. Hrvatski turizam tu nije iznimka. S bolesnom ovisnošću o ljetnom odmoru, koji u četiri ljetna mjeseca generira preko 85 posto turističkih noćenja, te značajno obezglavljenim ostalim turističkim proizvodima u koje se nije ulagalo desetljećima (zdravstveni turizam, kongresni turizam, ruralni turizam, aktivni odmor, gastronomija itd.) pa stoga ne čudi da ne samo da je hrvatsko gospodarstvo ovisno o turizmu, nego je točnije reći da ovisi o konkretno jednom proizvodu, što je još nepovoljnije. Ako tome dodamo činjenicu da u europskom kontekstu raspolažemo s najnekonkuretnijom smještajnom strukturom u kojoj preko 60 posto kapaciteta čini privatni smještaj, danas je više nego ikada prije u modernoj povijesti Hrvatske potrebna izravna i partnerska suradnja privatnog i javnog sektora po pitanju pronalaska načina za preživljavanje 2020. godine.

Trenutno svi relevantni izvori ukazuju na to kako će turistička 2020. godina pretrpjeti značajne gubitke. Globalno se procjenjuje pad turističkog prometa između 30 posto i 40 posto, dok bi velik broj europskih država mogle doživjeti i puno snažnije padove u slučaju da se epidemija pojača tijekom ljetne i zimske sezone.

Bez pronalaska cjepiva, adekvatnog lijeka ili pak čudesnog nestanka virusa, za očekivati je kako će turistički sektor u Europi, posebice u ljetnom periodu prolaziti kroz dosada neviđen scenarij. Također, sve su glasnije rasprave oko mogućnosti mutacije virusa, o mogućem drugom (i trećem i četvrtom itd.) valu epidemije kao i rasprave oko vremena potrebnog za stjecanje imuniteta krda. Puno je pitanja i nepoznanica, međutim sa sigurnošću se može zaključiti kako će ova ljetna sezona u Hrvatskoj biti do sada najnapetija 'partija ruskog ruleta'.

Prema posljednjim scenario analizama za Hrvatsku, ceteris paribus (ako je sve ostalo isto, op.ur), možemo očekivati pad turističkog prometa od 55 posto u optimističnom scenariju, do više od 85 posto u pesimističnom scenariju. Kada bismo današnje uvjete uzeli kao date do kraja godine, pad prometa bi bio oko 75 posto. Naravno, to je scenarij koji nitko ne priželjkuje, ali kao odgovorni gospodarstvenici treba se pripremiti na crni scenarij a istovremeno raditi na njegovom izbjegavanju te ublažavanju učinaka.  

Unatoč činjenici da nema puno decidiranih odgovora u ovom trenutku, neke stvari su već sada poprilično jasne.

Domaća potražnja nije dovoljna za spas hrvatskog turizma

Domaća potražnja niti u najluđim snovima ne može spasiti hrvatski turistički sektor. Ne treba zaboraviti da hrvatski BDP per capita nije dovoljno visok da bi omogućio značajniju razinu diskrecijskog dohotka koji bi se mogao preliti u domaću turističku potražnju u tolikoj mjeri da značajnije nadoknadi inozemnu potražnju, posebice jer domaća noćenja u ukupnim noćenjima čine svega 12 posto. Ne treba zaboraviti ni na očekivan negativan učinak korona krize na kupovnu moć, rast nezaposlenosti te duži period oporavka ekonomskih pokazatelja u odnosu na srednjoeuropske ekonomije.

Regionalna potražnja je ključni faktor 

Hrvatski turizam ove godine može spasiti isključivo vrlo brzi oporavak strane potražnje u prvim tjednima ljetne sezone, međutim poruke epidemiologa, Svjetske zdravstvene organizacije kao i pojedinih političara ne daju puno legitimiteta ovom scenariju, iako signali sa samih tržišta ukazuju na visoku lojalnost i želju za putovanjem. Nije tajna da Austrijanci, Nijemci, Poljaci, Mađari, Slovenci, Slovaci itekako žele na Jadran. Isto tako velik broj njih ionako posjeduje nekretnine na hrvatskoj obali, pa samim time valja očekivati rastući pritisak da se uspostavi svojevrsni prometni koridor koji će omogućiti dolazak na more. Tu će u konačnici sve ovisiti o bilateralnim i multilateralnim odnosima država i sposobnosti nacionalnih regulatora da stvore uvjete i sigurnosne protokole koji će omogućiti relativno sigurno kolanje turista. Pritom ne treba zanemariti niti najavljene programe kojima će države poticati putovanja unutar vlastitih granica što znači da ćemo još i snažnije trebati nastupiti na nekim od ključnih regionalnih tržišta… 

Dakle, državni leadership na predsjedničkoj i premijerskoj razini treba odraditi posao na ključnim emitivnim tržištima, uliti povjerenje u Hrvatsku kao sigurnu destinaciju te osigurati protočnost turista kopnom, zrakom i more prema obalnim destinacijama, naravno, uz pojačane mjere zdravstvene prevencije.

Vladine mjere treba dodatno ojačati specifičnim mjerama za turizam

Vladine mjere potpore gospodarstvu su odradile osnovnu zadaću, a to je da se spriječi masovni val otpuštanja. Međutim, vertikalne mjere za turizam, koji nosi izravno 20 posto BDP-a još uvijek nisu donesene. S obzirom na predvidive gubitke, potrebno je stabilizirati situaciju i pružiti dugoročnu perspektivu preživljavanja do proljeća 2021. godine.

U tom smislu, država se mora odlučiti, i to hitno da li želi spasiti turistički sektor ili se želi dalje kockati s budućnosti istog. Mjere će morati biti još konkretnije i ovaj puta prilagođene pravilima sektora a ne se zadržati na razini horizontalnih mjera. U suprotnom, sektor će se naći pred bankrotom i izgubiti do sada izgrađenu konkurentnost, radnu snagu i menadžment strukturu.

Uz to, ove godine tijekom predsjedavanja EU treba osigurati strateški novac za ključni problem hrvatskog turizma – nedostatak turističkih proizvoda. Dakle, sredstva za ulaganje u turističku infrastrukturu kako bi se postepeno razvila i diverzificirala proizvodna struktura i smanjila ovisnost isključivo o ljetnom odmoru.

---  

Povrh toga, važno je u vrlo kratkom roku utjecati na smjernice i preporuke EU oko liberalizacije kretanja turista tijekom ljetne sezone, ali uz uvjet uvođenja preventivnih epidemioloških mjera, uključujući potencijalno testiranja na Covid-19 prije polaska na putovanje, prije ukrcaja na avione i slične mjere oko koji se treba doći do brzog konsenzusa i implementacije.

Ove godine se može pokazati potencijal posezone

Posezona, zbog snažne kontrakcije predsezone bi ove godine mogla biti iznadprosječno intenzivna, naravno pod uvjetom nastupanja ekonomskog oporavka i odgađanja drugog vala epidemije. Naime, u Kini već vidimo pojavu 'osvetničkog shoppinga' gdje su kupci prestankom karantene poharali trgovine i obavili terapeutski shopping, a sve češće se barata s pojmom 'osvetničkih putovanja' gdje je izvjesno da, ukoliko zdravstvena situacija i ekonomski uvjeti dopuste, doći do iznadprosječne turističke aktivnosti u posezoni. Pritom, opet zbog nepostojanja adekvatnog sigurnosnog protokola vezanog uz letove, najveći potencijal leži u drive-in regionalnim tržištima. Ovdje bi u prvom redu mogle profitirati gastro destinacije, nautika, gradske destinacije, destinacije ruralnog turizma, termalne destinacije kao i primorske destinacije.  

Drugi val je realna opcija

Postojeći globalni scenariji oporavka turizma (oporavak u obliku slova w), kao i stavovi epidemiologa ukazuju na očekivanje drugog vala u doglednom vremenu. Ukoliko se drugi val realizira prije ili tijekom ljeta, tada je to konačan udarac u borbi za turističku 2020.. Za sada je najveći strah od nastanka drugog vala tijekom glavne ljetne sezone ili posezone, no u ovom trenutku ne postoji dovoljno znanja temeljem kojeg bi se mogle donositi točnije procjene.  

Aktivirati nacionalnu avio kompaniju

Potrebno je čim prije napraviti konkretan plan iskorištavanja flote zrakoplova Croatia Airlinesa s ciljem uspostavljanja zračnih mostova prema ključnim emitivnim destinacijama uz prethodno definiranje dodatnih sigurnosnih protokola i procedura. Vrijeme je da ova državna tvrtka nakon stotina milijuna kuna utrošenih u sanacije, reorganizacije i spašavanja, napokon u ovoj krizi da svoj konkretan obol u ublažavanju situacije. Emirates je prvi avio prijevoznik koji je na letu iz Dubaija u Tunis proveo brzo testiranje svih putnika na letu uz rezultate dostupne u roku od 10 minuta. Tu je naravno važna interna organizacija modela aktivacije Croatia Airlinesa s jedne strane te bilateralna suradnja s ključnim emitivnim tržištima.

Hrvatskom turizmu treba odlučan krizni menadžment

U konačnici, uslijed svih navedenih okolnosti, hrvatskom turizmu treba snažan krizni menadžment pristup koji će na dnevnoj razini, temeljem dostupnih saznanja i unutar datih okolnosti, strateški i operativno raditi na realizaciji mjera za ublažavanje krize, privlačenje turista, usklađivanju regulatornog okvira i ostalih ključnih aspekata. Tu bi se trebalo uključiti i privatni i javni sektor s ciljem da se stvori konsenzus oko ključnih mjera i donesu odluke vezane uz trošenje marketinških budžeta ali i primjenu nekih od raspoloživih nekonvencionalnih i inovativnih mjera. Komunikacija bi pritom trebala biti vrlo važna komponenta kriznog menadžmenta s obzirom na velik broj lažnih vijesti u medijskom prostoru.    

Očigledno je da vremena za gubljenje nema. Hrvatski turizam čeka vrlo teška godina, za mnoge potencijalno i pogubna. Sektor mora biti spreman za crni scenarij, ali istovremeno učiniti sve da se on izbjegne u mjeri u kojoj će to dozvoljavati eksterne okolnosti. Stoga je ovo vrijeme kada treba 'zakopati ratne sjekire' i kolektivnom pameću, suradnjom i dijalogom pomoći sektoru da uspješno prebrodi narednih 12 mjeseci te da se na globalno tržište vrati uz čim manju štetu, ali tek 2021. godine. Mjere za preživljavanje sektora su u rukama Vlade, a vrijeme i rezultati će pokazati u kojoj mjeri smo bili spremni i zreli za ove izazove.

Naravno, iz svega valja izvući i poruku. Poruku koja glasi da se model hrvatskog turizma mora neodgodivo i pod hitno mijenjati. Nova strategija turizma treba dati isključiv fokus upravo na promjenu paradigme hrvatskog turizma. Ona podrazumijeva otklon od rentne logike te puno aktivnije i odlučnije djelovanje u smjeru razvoja i podizanja kvalitete za što će biti potrebna velika ulaganja, poglavito u diverzifikaciju turističkog proizvoda kroz izgradnju turističke infrastrukture. Hrvatska kao društvo, a samim time trenutna kao i buduće vlade, iz ovoga trebaju izvući poruku da je ovisnost o jednoj gospodarskoj grani itekako opasna te da je krajnje vrijeme da se bez figa u džepu krene u proces diverzifikacije gospodarstva Republike Hrvatske. Proizvodnja hrane, obnovljiva energija, STEM te kreativne industrije neki od najpotentnijih, međusobno komplementarnih smjerova daljnjeg razvoja. Ali ovdje nije dovoljno reći 'hop', treba skočiti i krenuti u borbu bez predaje i to odmah.