22. ožujak 2020.

Višnja Starešina: Obrana od korone prilika je Plenkoviću da vrati opće povjerenje

Obrana od koronavirusa   

Potpuna Plenkovićeva dominacija nad HDZ-om još do jučer značila je daljnji pad naklonosti birača na parlamentarnim izborima. U međuvremenu se zahuktala korona i svi svjetonazorski i politički prijepori pali su u drugi plan. A time on kao političar dobiva novu priliku

U sjeni epidemije koronavirusa Andrej Plenković je na unutarstranačkim izborima i formalno postao apsolutni gospodar HDZ-a. Nikoga nije iznenadila njegova pobjeda, od početka je bio apsolutni politički favorit pred Mirom Kovačem. No mnoge prognozere i analitičare, a priznajem i mene, iznenadila je apsolutna pobjeda njegova tima za zamjeničko i četiri potpredsjednička mjesta (Tomo Medved, Oleg Butković, Ivan Anušić i Zdravka Bušić).

Da korona već sljedećeg dana nije pomela sjećanje na unutarstranačke izbore u HDZ-u, čak i u vrlo kontroliranim medijskim uvjetima bila bi postavljena barem neka pitanja o načinu te pobjede. Primjerice kako je moguće preko izbora četiri potpredsjednika tako precizno poslati poruku tko je koliko poželjan u novom vodstvu HDZ-a: Oleg Butković 20 posto, Branko Bačić i Ivan Anušić po 17 posto i Zdravka Bušić 14 posto, a prvi ispod crte najpoznatiji je stranački ideolog Davor Stier iz suprotnog tima, s tek deset posto glasova. A donedavni zamjenik predsjednika Milijan Brkić, o čijoj su se stranačkoj mreži ispredale fame, dobio je tek skromnih osam posto. No zahvaljujući ratu protiv korone sve te nijanse kreativne izborne procedure i izborne prakse, po kojima je HDZ već postao poznat, ostale su u drugom planu.

Želio i dobio apsolutnu vlast

Andrej Plenković želio je apsolutnu vlast nad HDZ-om i to je ostvario, instalirajući preko 'vojske' stranačkih ovisnika u vodstvo stranke ljude bez političke težine koji će uvijek dijeliti njegovo mišljenje. No u stranačkim izborima nije ta želja za apsolutnom vlašću i apsolutnom kontrolom nad strankom nikakva novost ni u državama s mnogo duljom demokratskom tradicijom. Nije to Plenković morao učiti od Ive Sanadera. Mogao je primjerice o eliminaciji svih neistomišljenika i potencijalnih konkurenata mnogo naučiti i od svoje europske političke mentorice Angele Merkel, koja se pokazala gotovo europskom prvakinjom u toj disciplini. Ali sve dok je vodila CDU u pobjede, nitko je nije za to pitao. Nisu postavljali pitanja ni kada je počela gubiti na izborima i odvela CDU u veliku koaliciju sa SPD-om. Pitanja su počeli postavljati tek nakon što je počela jako gubiti na izborima s identitetski devastiranim CDU-om, kada je velikom koalicijom i suparnički SPD doveden do ruba nestajanja, a na političkoj su pozornici ojačale nova ekstremna desnica i ljevica.

Andrej Plenković nema toliko vremena za veliki politički krug kakav je učinila Merkel. U trenutku kada je i formalno potpuno ovladao strankom (a kao što se na izbornim rezultatima vidi, ni dosad mu te moći u stranci nije nedostajalo), Plenkovićev HDZ u kontinuiranom je izbornom padu. Nakon trijumfalnog ulaska u političku arenu 2016., već na lokalnim izborima 2017. pobjeda je bila stvar interpretacije, na europskim i predsjedničkim izborima 2019./2020. nastavljen je kontinuitet izbornih podbačaja i poraza, a mogao se očekivati i na jesenskim parlamentarnim izborima. Podcrtavanje potpune Plenkovićeve dominacije nad HDZ-om još je do jučer značilo daljnji pad naklonosti birača na parlamentarnim izborima. Zašto kažem do jučer?

Bitka za golu egzistenciju

U međuvremenu se zahuktala korona i pred bitkom za golu egzistenciju svi svjetonazorski i politički prijepori pali su u drugi plan. Birače danas ne zanimaju jesenski parlamentarni izbori, a političke rasprave o svjetonazorskim pitanjima u ovakvim izvanrednim uvjetima učinile bi neozbiljnim onoga tko bi ih danas poticao. Andrej Plenković kao predsjednik Vlade u tim uvjetima mora preuzeti odgovornost na kojoj mu nitko ozbiljan i odgovoran ne zavidi. A time kao političar dobiva novu priliku za povratak povjerenja i to na više razina.

Na onoj svakodnevnoj razini percepcije obrane od koronavirusa svojom mirnoćom, organiziranošću, kompetencijom dr. Alemka Markotić i dr. Vili Beroš u nekoliko su dana postali heroji nacije. Dio njihove slave ići će i Plenkoviću. Vlada se žurnim donošenjem mjera pokazala kao sustav koji funkcionira u kriznim situacijama. Plenkovićeva europska orijentacija i prilično visok rejting u krugovima EK mogli bi pomoći da Hrvatska iskoristi prilike korištenja EU fondova za sanaciju posljedica epidemije. Korona će promijeniti (i) EU, jačanje prerogativa države pod utjecajem korone već postaje trend, a Plenković voli pratiti trendove. Korona je sve učinila neizvjesnim. Zato danas i dobronamjerni politički protivnici baš kao i politički pobornici žele Plenkoviću kao predsjedniku Vlade – da bude što uspješniji.