15. studeni 2020.

Višnja Starešina: Plenković i Milanović još ne shvaćaju da je ‘naš Džo‘ ipak Amerikanac

Joe Biden   

‘Naš Džo‘ u Bijeloj kući neće sâm po sebi donijeti nov sadržaj i smisao hrvatsko-američkim odnosima, koji su već dvadesetak godina bez pravog sadržaja. Danas domaća politička garnitura te ‘odnose‘ svodi na promicanje vlastitih političkih veličina: ‘Kad smo ono ja i Džo…‘

Dok se svijet očekivano svrstava prema očekivanom, iako još službeno nepotvrđenom, pobjedniku američkih predsjedničkih izbora Joeu Bidenu, zanimljivo mi je promatrati hrvatska prigodna povijesna sjećanja i aktualna politička svrstavanja. Politička karijera Joea Bidena uistinu znatno korespondira s hrvatskom državnošću – i vremenski i sadržajno.

Kao ambiciozni američki senator Biden je devedesetih godina prošlog stoljeća bio jako angažiran u predstavljanju američke politike prema velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH, javno je pozivao na uporabu sile kako bi se zaustavilo Slobodana Miloševića i njegov ratni stroj. Bila je to jedna od tema na kojima je senator Biden rastao kao političar. Joe Biden uistinu zna mnogo više o Jugoistočnoj Europi od većine američkih političara. I kao američki potpredsjednik u mandatu Baracka Obame (2009. – 2017.) bio je taj koji je bio zadužen za Europu, u sjeni Obame kao globalne i globalističke zvijezde. I sada, eto, ‘naš Džo‘ postaje šef Bijele kuće.

Uspomene iz albuma

Kad bi Hrvatska imala osmišljen koncept, ciljeve i prioritete u međunarodnim odnosima, onda bi dolazak Joea Bidena uistinu mogao biti vjetar u leđa ostvarivanju tih ciljeva i prioriteta. Dakako da se Džo ne budi s mišlju: ‘Što da danas učinim za Hrvatsku?‘, dakako da je Hrvatska bila dio njegove pragmatične političke rutine ili obveza u nekim drugim vremenima, dakako da danas (srećom) nije na popisu američkih prioriteta.

Ali stare veze uvijek su važne i iskoristive za nove ciljeve. No ‘naš Džo‘ u Bijeloj kući neće sâm po sebi donijeti nov sadržaj i smisao hrvatsko-američkim odnosima, koji su već dvadesetak godina bez pravog sadržaja, svedeni na prigodne hrvatske SOS pozive Washingtonu kad je trebalo probiti blokadu za NATO, za EU, osporiti ‘Oluju‘ kao zločinački pothvat pred Haškim sudom... Ostatak tih odnosa svodi se na promicanje vlastitih političkih veličina: ‘Kad smo ono ja i Džo…‘

Tako je sveprisutni Mate Granić prigodno izvukao iz albuma svoju fotografiju s američkim senatorima iz 1996. na kojoj je i – ‘naš Džo‘. Doduše, senator Džo je u pozadini, u skladu sa svojim tadašnjim položajem, iza Boba Dolea, a naš Mate, dakako, središnja ministarska figura.

S takvim rasporedom sutra baš i nije preporučljivo ići u Bijelu kuću. Bivša premijerka Jadranka Kosor prisjetila se da je Džo bio ‘zainteresiran i jako fokusiran‘ kad ju je 2010. kao potpredsjednik Amerike primio u Bijeloj kući, da ju je na izlasku dugo držao za ruku rekavši: ‘Ja sam tvoj prijatelj i možeš me nazvati u bilo koje doba dana i noći kad ti zatreba.‘ Politička faktografija kaže da je tih godina, 2009. – 2010., Amerika, dakle Džo, održala Kosor na vlasti i nasuprot londonskom krugu gotovo ugurala Hrvatsku u EU, doslovce posljednjim vlakom.

Hrvatska otkriva Ameriku

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jedina je od svih koji se danas prisjećaju uistinu surađivala s tadašnjim američkim potpredsjednikom Joeom Bidenom – i kao veleposlanica u Washingtonu, a i kao predsjednica države primila ga je u Zagrebu. I ima pravo kad poručuje da Hrvatska ima priliku ostvariti svoje političke ciljeve u partnerstvu sa SAD-om samo ako bude vodila aktivnu politiku i sama nudila rješenja.

Primjerice, kad je riječ o BiH. Ali nije se držala vlastitih preporuka dok je bila u poziciji i barem ih pokušati slijediti. Spretno je i spremno ušla u Inicijativu triju mora koju joj je servirala Obama–Bidenova administracija i nastavila Trumpova. Ali tiho je odustala od nje nakon prvih zapreka na domaćem terenu.

Jedan od trenutačno najvećih Bidenovih navijača u Hrvatskoj aktualni je predsjednik Zoran Milanović. Prisjeća se kako je bio baš impresioniran razgovorom s Bidenom. A razgovarao je na kraju mandata, gotovo prisilno, kad je Bidena u Zagreb dovela predsjednica Grabar-Kitarović. Milanovićev mandat, s Ivom Josipovićem na Pantovčaku, obilježila je najniža razina hrvatsko-američkih odnosa u posljednjih trideset godina. Usprkos tome što je ‘naš Džo‘ bio u Bijeloj kući.

Naposljetku, i premijer Plenković veseli se suradnji s ‘našim Džoom‘. A to zvuči kao da i on planira napokon otkriti Ameriku, koja dosad u njegovu političkom svijetu gotovo nije postojala. Drago mi je što se hrvatsko političko vodstvo (Milanović – Plenković) trenutačno slaže bar u vezi s tim da – otkrije Ameriku. Makar to bilo uinat Trumpu. No ipak strahujem od daljnjeg razvoja. Što kad otkriju da je i ‘naš Džo‘ – ipak samo Amerikanac?