14. veljača 2021.

Višnja Starešina: Sjeverni tok 2 u sjeni moskovskog poniženja prvog diplomata EU

 foto Shutterstock

Odnos EU prema Rusiji jedna je od glavnih prepreka obnovi euro-američkog partnerstva. Glavna je točka spora rusko-njemački plinovod, koji je pred završetkom. Borrell je krenuo u Moskvu da to izgleda kao posljednje upozorenje Putinu, da se svidi Bidenu, a da, opet, ne obvezuje EU ni na što

Europska unija napokon je upoznala svoga nazovivanjskopolitičkog ministra Josepa Borrella Fontellesa. Prije njegova puta u Moskvu na 'strateške razgovore' s ruskim vanjskopolitičkim ministrom Sergejom Lavrovom malotko je u Europi i znao da je baš Josep Borell ono što se službeno naziva 'europski visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku'.

Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov, koji je prema iskustvu, kompetencijama i snazi funkcije danas najuvjerljiviji ministar vanjskih poslova u svijetu, pomogao je Borrellu da na trenutak postane poznat i vidljiv u cijeloj Europi. Na konferenciji za novinare poslije razgovora Lavrov (bez maske), stojeći uz Borrella (s maskom), nazvao je EU 'nepouzdanim partnerom' održavši mu lekciju o nedosljednosti EU kao kakvu prvašiću. Novinari Sputnjika, uz asistenciju samog Lavrova, navukli su pak Borrella da se složi kako je američka politika prema Kubi imperijalna, a sankcije nepravedne (što je, vjerojatno, kao ocjena i blisko njegovu španjolskom socijalističkom srcu, ali nije stajalište EU).

Ruska pljuska i zbog Navaljnoga

Lavrov mu je prigovorio što EU uopće tematizira pitanje prošlogodišnjeg trovanja, a sad i zatvaranja oporbenog političara Alekseja Navaljnoga, kao i uhićenja njegovih pristaša, na što se Borrell pohvalio da zbog slučaja Navaljni 'EU dosad nije poduzeo ništa u vezi s nametanjem novih sankcija Rusiji'. I, k tome, u vrijeme konferencije za novinare Rusija je protjerala trojicu europskih diplomata (njemačkog, poljskog i švedskog) zbog prisutnosti na prosvjedima potpore Navaljnomu. Sljedećeg dana Borrell više nije bio nepoznat u EU. U medijima su dominirali naslovi: 'Lavrov ponizio Borrella', 'Lavrov napunio gol Borrellu'…

Predstavnici europskih pučana u Europskom parlamentu, predvođeni pučanima baltičkih zemalja, počeli su prikupljati potpise za njegov opoziv. Rusko ponašanje prema europskome nazovivanjskopolitičkome ministru uistinu je bilo njegovo namjerno sramoćenje, potpuno izvan dobrih diplomatskih običaja. No mislim da je veći problem za EU što je svojim odlaskom na 'strateške razgovore u Moskvu' Josep Borrell ponajprije ponizio EU, da je važno znati zašto je to učinio i zašto ga je Lavrov odlučio tako nemilosrdno posramiti i ismijati? Zato je važno sagledati kontekst Borrellova 'strateškog putovanja' u Moskvu.

Odnos EU prema Rusiji jedna je od glavnih prepreka obnovi euro-američkog partnerstva s novom, Bidenovom administracijom. Glavna je točka spora rusko-njemački plinovod Sjeverni tok 2, koji je pred završetkom. Za Njemačku je to strateški projekt opskrbe Europe plinom, za Rusiju strateški instrument osvajanja utjecaja u Europi. Za SAD je to strateška opasnost dovođenja Europe u energetsku ovisnost o ruskom plinu, zbog čega su uvedene sankcije za sudjelovanje u dovršetku projekta (njemačkoga kraka).

Poljska pak u tom projektu vidi izravan njemačko-ruski udar na nacionalnu sigurnost. Europska unija službeno je protiv projekta, ali u stvarnosti je podijeljena. Uostalom, to je projekt Njemačke, države koja upravlja Unijom i koja ne namjerava od njega odustati. Dodatna je točka euro-američkog spora odnos EU prema slučaju Navaljni. Zbog uhićenja i zatvaranja Navaljnoga nakon povratka u Rusiju Bidenova administracija očekivala je i tražila oštriju akciju EU, uvođenje ili barem najavu sankcija. EU (čitaj: Njemačka i Francuska) tomu nije sklon, a ne može javno reći da podupire režim koji truje i zatvara političke protivnike. U takvim okolnostima Borrell je krenuo na 'strateško putovanje' u Moskvu – da to izgleda kao posljednje upozorenje Putinu, da se svidi Bidenu, a da, opet, ne obvezuje EU ni na što.

Kolika je težina jednog 'borrella'

Poslije se doznalo da su ga mnogi odgovarali od tog puta. Naime, i diplomatski početnici znaju da izravni ministarski razgovori ne služe objavi prijetnji ili sankcija, već objavi dogovora ili rješenja. Među rijetkima koji su poduprli to 'strateško putovanje' bila je EK-ova predsjednica ​ Ursula von der Leyen, produžena ruka kancelarke Merkel u EU. Pitanje je za druge članice EU: je li u pozadini 'strateškog putovanja' samo golema političko-diplomatska nekompetencija? Ili je Borrell otišao na put u Moskvu kako bi prigovorima zbog Navaljnoga, a u korist Njemačke, skrenuo (američku) pozornost s njemačko-ruskoga Sjevernog toka 2?

Odgovor ministra Lavrova bio je neočekivano brutalan. Iz njega se može iščitati ruska poruka snage i odlučnosti u novome resetiranju geopolitičkih odnosa u trokutu SAD – Europa – Rusija. Ali i poruka da (i) za Rusiju u toj igri EU kao politički subjekt – jednostavno ne postoji. Da teži – samo jedan 'borrell'.