Novi ‘vračevi‘ koji bi odlučivali o odgovornosti i krivnji za ekocid koji izaziva klimatske promjene samoproglašeni su globalistički filantropi i najveće multinacionalne kompanije. Oni bi zaista vukli konce prema potrebama svojih profita, svojih biznisa i svojih vizija svijeta
Nema straha da će u najbližoj budućnosti Međunarodni kazneni sud u Haagu biti mjerodavan suditi osobama optuženima za ekocidne klimatske promjene. No na uzbunu zvoni već i sâm razvoj takve ideje o kojoj će se uskoro raspravljati i u Europskom parlamentu, nakon što je sasvim ozbiljno razmotrena na nizu međunarodnih pravničkih konferencija i panela koji se bave razvojem međunarodnoga kaznenog pravosuđa.
Potekla je, dakako, s aktivističke scene boraca protiv klimatskih promjena i, sasvim specifično, iz njihova nastojanja da osmisle način kažnjavanja brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji ignorira njihove prijedloge za spas amazonske prašume. I dosjetiše se rješenju: valjalo bi u Statut Međunarodnoga kaznenog suda, koji sudi za najteže ratne zločine, uključujući i genocid, uvrstiti i – zločin ekocida. Tako bi mogli pokrenuti kazneni postupak protiv Bolsonara, ali i svake osobe koja prema njihovu dojmu provodi ekocid i ugrožava klimu, a eventualno ih i dovesti na optuženičku klupu.
Zločin koji je nedokaziv
Osim što je prema međunarodnim kaznenim postupcima za ekocid rezervirana ozbiljna pravnička struka, zasad ta ideja nema gotovo nikakvu političku potporu država. Preciznije, podupiru je samo otočne državice Vanuatu i Maldivi, kao i progresivna Belgija, što baš i nije osobita startna pozicija za ostvarenje projekta. No u toj ideji koja se razvija u tzv. progresivističkome civilnom društvu i u dijelu isto takve akademske zajednice zabrinjava dubina destrukcije pravnih i političkih sustava kakve smo dosad poznavali.
Ukratko, ideja o kaznenom progonu pojedinaca za ekocid i izazivanje klimatskih promjena pred Međunarodnim kaznenim sudom znači destrukciju temelja rimskoga prava i destrukciju koncepta države na kojima je izgrađena suvremena Europa. Evo samo nekoliko primjera. Kako kazneno progoniti nekoga za 'zločin' čije je postojanje praktički nedokazivo – poput ekocida koji izaziva klimatske promjene? U dosadašnjem europskom (a isto je i u angloameričkom) pravnom sustavu to nije moguće. U suvremenim zapadnim demokracijama potrebno je imati čvrst dokaz da je kazneno djelo uopće počinjeno. Koliko je samo postupaka za ubojstvo završilo oslobađajućim presudama jer nije pronađemo tijelo – dokaz počinjenja zločina?
Time je, doduše, dio ubojica izbjegao osudu i kaznu. Ali važnije je od toga što je sustav spašen od proizvoljnosti optuživanja i osuđivanja. Po tome se pravosuđa zapadnih demokracija razlikuju od plemenskih sudova u urođeničkim zajednicama koje vas mogu osuditi jer je vrač rekao da u vama stanuju zli duhovi. Suđenje za ekocid koji izazva klimatske promjene značilo bi povratak pravnog sustava u vračeve ruke.
Staviti tako konstruirano kazneno djelo u djelokrug Međunarodnoga kaznenog suda značilo bi predati suverenost država u ruke vračeva. Naime, na temelju kaznenih prijava nekih NGO-ovih 'vračeva' neki 'vrač' iz Tužiteljstva Međunarodnoga kaznenog suda bio bi ovlašten istraživati šefove država i šefove kompanija zbog sumnje da svojim ponašanjem proizvode ekocid koji izaziva klimatske promjene, bio bi ovlašten izdavati međunarodne tjeralice za njima na temelju kojih bi ih možda na Vanuatuu i uhitili pa transferirali u haški pritvor.
Revolucionari na vlasti brzo razaraju
U sljedećoj fazi dolazimo nužno do pitanja: a tko su ti 'vračevi' koji bi odlučivali o odgovornosti i krivnji za ekocid koji proizvodi klimatske promjene? Na prvoj razini to su klimatski aktivisti koji (vrlo agresivno) promiču (i) revolucioniranje kaznenog prava, navodno kako bi zaštitili planet Zemlju od klimatskih promjena. No oni koji zaista pokreću i usmjeravaju aktiviste njihovi su financijeri: samoproglašeni globalistički filantropi i najveće multinacionalne kompanije. To su oni 'vračevi' koji bi zaista vukli konce postupaka u tome novome međunarodnom pravosuđu 'oslobođenom' čak i od obveze dokazivanja postojanja samoga kaznenog djela. Činili bi to prema potrebama svojih profita, svojih biznisa i svojih vizija svijeta. Prema van bi, dakako, bili predstavljeni kao filantropi koji daju izdašne donacije za Međunarodni sud koji spašava planet Zemlju.
S današnjim odnosom političkih snaga unutar Europske unije, koja je glavna nositeljica ideje o međunarodnom zločinu ekocida, ta je ideja, srećom, još politička utopija. No nije sigurno da će takav odnos biti i nakon sljedeća dva izborna kruga. Zato je važno već danas biti svjestan prave pozadine i mogućih posljedica ove međunarodnopravne ekorevolucije. Jer kada dođe na vlast, revolucija razara brzo.