09. veljača 2020.

Višnja Starešina: Virus imovinskih kartica – priprema za vladu lijeve koalicije

Cirkus s nevaljano ispunjenim imovinskim karticama izgleda mi kao suvremenija verzija priprema za parlamentarne izbore 2000. i 2011. Nakon nepoštene desnice stiže poštena ljevica, rekli bi slijeva. Komunisti su pobijedili domoljube, rekli bi zdesna

Virus nevaljano ispunjenih imovinskih kartica kruži Hrvatskom. Na posebnom udaru, čini se, posljednjih su tjedana Plenkovićevi ministri uvjetno rečeno desnije političke orijentacije: Milan Kujundžić, Damir Krstičević, Dražen Bošnjaković. Tomislav Tolušić, Goran Marić i Lovro Kuščević već su gotovo zaboravljeni.

Ali među metama je i oslonac vladajuće koalicije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kojem je uz tekuće sudske procese na svjetlo dana sad izvučena i čudnovato uređena kupoprodaja stana. Čeka se sljedeći. A pitanje na koje HDZ-ovci nastoje dokučiti odgovor glasi: odakle virus, tko ga šalje?

I, koliko vidim, zasad nema zadovoljavajućega, a kamoli jednoznačnog odgovora. Oni bliže predsjedniku Vlade skloni su to tumačiti kao napad na premijera i šefa stranke uoči stranačkih izbora. Oni dalje od Plenkovića primjećuju da su na meti nove emisije virusa oni koji nisu izrazili dovoljno jasnu potporu šefu Vlade i HDZ-u (Kujundžić) ili nisu objeručke prihvatili njegovu ponudu za kandidaturu na unutarstranačkim izborima (Krstičević).

Bandićevi pobočnici sugeriraju pak da iza svega stoji šira svjetska zavjera, gotovo od Sorosa pa sve tamo do Trumpa u širokom luku. Oporba sve to lakonski pripisuje HDZ-ovu unutarnjem folkloru prije stranačkih izbora. Najodaniji HDZ-ovi integristi strahuju da je to možda posljednji i sudbinski pokušaj struktura duboke države, naslijeđene još iz vremena jugoslavenskog komunizma, da unište najveću hrvatsku političku stranku.

Druga ukloniti, sustav sačuvati

A kad već svi nešto nagađaju, onda neka bude dopušteno i meni: to mi izgleda kao suvremenija verzija priprema za parlamentarne izbore 2000. i 2011., odnosno kao priprema za vladu velike lijeve koalicije nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Nakon nepoštene desnice stiže poštena ljevica, rekli bi slijeva. Komunisti su pobijedili domoljube, rekli bi zdesna. U čemu uvijek, dakako, ima i novih struktura i starih struktura koje se isprepleću i dogovaraju i lijevo i desno – tako u nas funkcionira politika.

No pitanje je zašto se diferencijacija na 'poštene' i 'nepoštene' vodi baš s pomoću imovinskih kartica koje su, zapravo, u uređenim državama potpuno suvišne jer institucije sustava, iznad svega porezna uprava, vode brigu o zakonitom stjecanju svačije imovine i njezinoj usklađenosti s legalnim prihodima? Imovinske kartice dužnosnika postale su glavni kriterij razvrstavanja na poštene i nepoštene upravo zato što su gotovo nevažne za onu bitnu dijagnozu koruptivnosti i sustava i pojedinog dužnosnika, zato što ciljaju individualno, samo jednu osobu, a tako su zvučne i pogodne za političko-medijske kampanje. Za razliku od one stare metode obračuna s neželjenim pojavama unutar Partije prema načelu 'pojavu osuditi, druga spasiti', tu se primjenjuje načelo 'druga ukloniti, sustav sačuvati'.

Što je prava korumpiranost

Dakako da mi ne pada na pamet braniti ministre koji podcjenjuju ispunjavanje vlastite imovinske kartice ili, još gore, one koji namjerno upisuju pogrešne podatke ili nastoje nešto prikriti čak i u tako lako provjerljivom dokumentu kao što je imovinska kartica. Želim samo reći da to što netko zna uredno ispuniti imovinsku karticu nikako ne znači da nije klijentelistički duboko umrežen i upleten. Jednako tako ne znači da onaj tko je nepravilno ispunio imovinsku karticu nema mnogo većih korupcijskih grijeha od onih za koje ga se proziva.

Medijski bučnim i polititički unosnim lovom na pogrešno ispunjene imovinske kartice pokušava se odglumiti neka bitka protiv klijentelizma i korupcije jer je to sad politički pomodno, a istodobno se središta koruptivosti i klijentelizma ostavljaju netaknutima. Umjetno se napuhavaju zaboravljeni kvadrati na vikendicama ili razlike između kuće i pojate, a ne diraju se milijarde kuna i eura koje se namještaju i distribuiraju iz državnog i javnog sektora privatnim partnerima prema kriterijima koji su daleko od transparentnosti i imaju sve elemente udruženoga zločinačkog pothvata.

To Hrvatsku stavlja na vrh ljestvice korumpiranosti u Europskoj uniji i šire. To guši i gospodarstvo i društvo. Ali ni poštena ljevica ni domoljubna desnica to baš ne bi mijenjale jer to je njihov zajednički 'modus operandi'. A dok se ne dirne u taj spoj javnog novca i privatnih korisnika, svaka priča o bitki protiv korupcije i klijentelizma samo je puka tlapnja. I prilično amaterski predizborni igrokaz.