14. rujan 2019.

Zašto je kaotična Velika Britanija u prednosti pred stabilnom Unijom

Višnja Starešina   

Brexit nije nužno bila najbolja odluka u najboljem trenutku, još nije sigurno kako će završiti i koliko će stajati. Ali Velika Britanija već je prije pet, šest, pa i više godina politički prepoznala da je trenutačni koncept EU neodrživ

 

Na prvi pogled, Velika Britanija je zbog Brexita u totalnoj političkoj komi. EU pak na prvi pogled jedri u novi mandat stabilnosti: nova šefica europske vlade Ursula von der Leyen objavila je popis svojih povjerenica i povjerenika, koji bi bili nešto kao europske ministrice i ministri. Još nisu ni imenovani, a već su postigli jedan rekord – najviše žena u povijesti Komisije, dvanaest prema osam u prethodnom mandatu. I tako će posložena EU najesen, nakon izvjesne potvrde kandidata za povjerenike u Europskom parlamentu, dobiti novu stabilnu vladu, odnosno Europsku komisiju.

Na drugoj strani, država koja je bila sinonim političke vještine i moći, sinonim unutarnje demokracije i istodobno nekad najveće imperijalno kraljevstvo, dakle Velika Britanija, nalazi se u potpunoj političkoj neizvjesnosti: s blokiranim parlamentom, sa slabašnim eurocentričnim i ekstremno lijevo pozicioniranim laburistima, s podijeljenim konzervativcima, s nepredvidivim premijerom Borisom Johnsonom, odlučnim da provede Brexit do kraja listopada bez odgode i bez sporazuma, dakle s Brexitom čija je provedba i dalje neizvjesna i na kojem su dosad pala dva premijera –​ David Cameron i Theresa May, a mogao bi i treći –​ Boris Johnson.

Novi svjetski poredak

Unatoč tome što je na prvi pogled što se tiče stabilnosti i perspektive EU u ovom trenutku daleko ispred Velike Britanije – sve će joj biti posloženo, ispregovarano, stabilno popunjeno, sukladno direktivama – vjerujem da je istinsko stanje stvari upravo obrnuto. Vjerujem da je politički neizvjesna i turbulentna Velika Britanija daleko ispred EU u prepoznavanju nužnosti novoga svjetskog poretka i u vlastitom resetiranju i prilagodbi novim trendovima koji će naslijediti politički i ekonomski globalizam. Velika Britanija je već prije pet, šest pa i više godina politički prepoznala da je trenutačni koncept EU neodrživ, prije tri godine je referendumskom voljom građana (kažu izmanipuliranom, ali što danas nije manipulativno potpomognuto?) odlučila izabrati korak izlaska iz EU – Brexit. Pokazalo se da to nije ni lagan ni jednostavan proces. Nije to nužno bila najbolja odluka u najboljem trenutku, još uvijek nije izvjesno kako će završiti i koliko će stajati. Ali njezina je prednost u tome što traži svoj novi put. I, imajući u vidu državno nasljeđe, iskustvo, obrazovanje i vještine prema kojima je britanska državna elita u svjetskom vrhu (iako svugdje ma svakakvih), uopće ne sumnjam da će uspjeti pronaći svoj put – s Brexitom bez 'deala' ili s još jednom 'ekstenzijom'.

Europska unija bez pravog lidera

Mnogo sam zabrinutija za budućnost naoko posložene i stabilne EU, osobito nakon što sam bacila oko na predloženi sastav nove europske komisije, koju bi zagovornice daljnje federalizacije EU željele pretvoriti baš u pravu vladu. Jedna od politički najiskusnijih povjerenika i povjerenica naša je Dubravka Šuica, koja je svoju prvu i posljednju izvršnu političku funkciju završila prije deset godina kao gradonačelnica Dubrovnika. EU će s novom komisijom dobiti privid vlade, sastavljen od političkih birokrata i političkih podobnika ili kombinacije obojega, bez ijedne osobe liderskih kvaliteta, bez ijedne osobe, uključujući i samu predsjednicu Ursulu von der Leyen, koja je u stanju konceptualno promišljati politiku, predlagati odgovore za izazove našeg vremena. Danas kada se u svjetsku politiku vraća grubi jezik geopolitike, od SAD-a preko Rusije i Kine do Turske kao predvodnice islamskog svijeta, kada se određuje budućnost europskoga kontinenta za sljedeće stoljeće – velikim dijelom, ali ne isključivo kroz pitanje migracije – EU dobiva stabilnu vladu koja nije u stanju ni sagledati izazove, a kamoli vidjeti rješenja. Istina, svi su vrlo ekspertni u izgradnji vlastitih karijera u birokratiziranom ili poslušničkom političkom sustavu. Ali od toga nema šire koristi. Ta stabilna vlada u tom izvjesno kriznom razdoblju nije ni predviđena odlučivati ni o čemu važnom, već biti tek transmisija političkih autoriteta jakih država. Dosad je kao država koja zapravo drži konce EU s razlogom percipirana Njemačka. Merkelina Njemačka, koja je ušla u sukob sa SAD-om otvorivši širom europska vrata Rusiji i cijelom euroazijskom konceptu, u očitom je padu. U novim konceptima EU sve češće se na čelu vidi Francuska koja je nakon neuspješnoga kolonijalnog menadžeriranja i samu sebe dovela na rub državne održivosti. Zato mislim da je politički kaotična i nestabilna Velika Britanija ipak u prednosti pred stabilnom Unijom.