Općina Lopar odlučila je baviti se iznajmljivanjem ležaljki, suncobrana i sefova tijekom turističke sezone. Iako je jedan iznajmljivač osporio zakonitost takve odluke, nema pravo, ali unatoč tomu njezino donošenje nije dobro jer guši privatnu inicijativu, a ni lokalna zajednica od nje nema koristi
Ako dobro razumijem opredijeljenost naše zemlje za tržišnu utakmicu, to bi značilo pustiti poduzetnike da sami stvaraju svoj biznis. Ako pak država treba sudjelovati u toj utakmici preko svojih kompanija, onda bi trebala to činiti ondje gdje imamo strateški interes, poput energije itd. To vrijedi i za lokalnu samoupravu, zaduženu za komunalne poslove, što je interes lokalne zajednice. Međutim, je li takav interes, ili da kažemo, je li strateški važna odluka i ona da lokalna samouprava proglasi iznajmljivanje ležaljki na plaži komunalnom djelatnošću?
Upravo su to napravili gradski oci Općine Lopar kad je tamošnje općinsko vijeće proširilo prijašnju Odluku o komunalnim djelatnostima (iz 2019.) proglasivši djelatnošću i čišćenje javnih zahoda, javnih tuševa, pisoara i kemijskih zahoda, održavanje i čišćenje plaža (što je u redu), ali i usluga korištenja ležaljki, suncobrana i sigurnosnih ormarića – sefova. Tu je odluku ukinuo Visoki upravni sud (VUS), ali ne zbog njezine (ne)utemeljenosti u Zakonu o komunalnom gospodarstvu, nego zbog toga što prije njezina donošenja nije provedena javna rasprava (tako čest razlog ukidanja raznih odluka lokalnih vlastodržaca).
Mišljenje Ministarstva
Ali pustimo to, vratimo se na meritum stvari, što bi rekli pravnici. Vlasnik ugostiteljskog objekta u Loparu koji je iznajmljivao i ležaljke i suncobrane zatražio je od VUS-a ocjenu zakonitosti odluke gradskih otaca smatrajući da je suprotna Zakonu o komunalnom gospodarstvu (ZKG). U tom je zakonu definirana komunalna djelatnost i određuje se što se sve ubraja u to, a u tome nema djelatnosti iznajmljivanja ležaljki i suncobrana. I zaista, u ZKG-u se ne spominje iznajmljivanje ležaljki… Međutim, Općina Lopar u očitovanju se pozvala na čl. 26. ZKG-a koji propisuje da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno, uz one djelatnosti koje su člancima 22. i 24. ZKG-a određene kao komunalne, odrediti i drugu djelatnost kao komunalnu. To je propisano čl. 26. ZKG-a. U njemu zaista piše da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom, a među njima može biti (st. 3.) i ona ‘pretežno uslužnog karaktera‘. Svoje stajalište o tome dalo je i Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, na koje se pozvala Općina Lopar. Naime, Općina je prije donošenja odluke zatražila mišljenje Ministarstva o opravdanosti i zakonskoj utemeljenosti proširenja komunalnih djelatnosti radi zadovoljavanja potreba od životnog značenja za lokalno stanovništvo. Ono je mišljenjem izričito potvrdilo zakonsku utemeljenost proglašenja djelatnosti čišćenja javnih zahoda, javnih tuševa, pisoara i kemijskih zahoda, održavanja i čišćenja plaža te usluga korištenja ležaljki, suncobrana i sigurnosnih ormarića (sefova) komunalnim djelatnostima. To znači da je osporena Odluka u cijelosti usklađena sa zakonodavnim okvirom koji je na snazi.
Druga prilika
Dakle, da je Općina Lopar samo poštovala proceduru prije donošenja odluke, VUS bi nedvojbeno odbacio tvrdnju vlasnika ugostiteljskog objekta da je ona nezakonita. Iako je njezin sadržaj u skladu sa ZKG-om, to ne znači da je takva odluka Općine Lopar dobra, to više što i u Zakonu piše da se komunalne djelatnosti mogu proširiti na one od kojih korist ima lokalna zajednica. Pitam se kakvu to korist ima lokalna zajednica od toga da se općina, odnosno njezina tvrtka (vjerojatno komunalna), bavi izdavanjem ležaljki, suncobrana i koječega turistima. Tako se guši privatna inicijativa jer će komunalna tvrtka nepotrebno ući u posao koji joj nije temeljni biznis i pri tome će za tu svrhu morati trošiti svoje ljudske i organizacijske resurse. Bilo bi mnogo bolje da se ostalo samo na izdavanju koncesije, pa neka se za tržište bore privatnici.
POST SCRIPTUM
Općina Lopar bila je dužna postupiti prema članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI), tj. odluka o proširenju komunalne djelatnosti na iznajmljivanje ležaljki i suncobrana trebala je najprije biti poslana u javnu raspravu, smatra ugostitelj. Premda se na ročištu očitovala na ugostiteljeve tvrdnje da je odluka protivna Zakonu o komunalnom gospodarstvu, ni riječ nije poslala na tvrdnje povezane sa ZPPI-jem. Vjerojatno se nije očitovala jer nije imala nikakav argument, no šutnja o tome bila je presudna da VUS poništi općinsku odluku jer se nije poštovala procedura. Tako se gradskim ocima pružila prilika da razmisle je li zaista trebalo donijeti takvu odluku.