15. listopad 2020.

Željka Laslavić: Kovačevićev ‘klub‘ širi se po Hrvatskoj. Svi su dobrodošli!

Gledali smo brojne američke filmove koji su obrađivali vrijeme prohibicije, kada se ilegalno točio alkohol iz radijatora u nekim zadimljenim podrumima i gdje se plesao charleston.

Točno 100 godina docnije živimo isti film. Alkohol za sada nije zabranjen (iako se i o tome razmišlja), ali ugostiteljska scena povlači se zbog epidemioloških mjera ponovo u 'underground'.

Nove mjere nacionalnog stožera, prema kojima se maske u kafićima moraju nositi kad se ide na toalet, a onda se opet za pola metra mogu skinuti, četiri metra razmaka među gostima i sl, razljutile su ugostiteljsku zajednicu ovog puta zaozbiljno, što se vidi i u komentarima vlasnika kafića i restorana u ova četiri dana, od kad su nove mjere na snazi.

Iako se država 'zaklela' da neće biti novog lockdowna, za njih je to definitivno ista stvar jer po takvim regulama, za koje mnogi ne znaju jesu li još uvijek preporuke, odluke ili nešto treće, gube već sada dvije trećine prihoda. Mnogima je to jednako zatvaranju.

Ako usporedimo proljeće i jesen, epidemiološka slika puno je gora nego na proljeće, ali je u glavama ljudi puno pozitivnija. Na proljeće su svi pogovorno slušali vladajuće strukture, ne znajući što im 'mali pikavi' virus može učiniti niti s kakvim se vragom suočavaju pa nas je strah natjerao da pognemo glave i bespogovorno slušamo. Puno se građana u međuvremenu suočilo s koronom iz prve ili druge ruke i shvatilo da taj vrag nije uopće vrag i da nije puno opasniji od viroze (govorim za većinu koja ne spada u rizičnu skupinu). Strah više nije učinkovito manipulativno sredstvo pa se uvode dobre stare novčane kazne koje provjereno 'pale'.

Ugostiteljima se u ovakvim okolnostima očito više isplati riskirati nego propasti radi mjera koje im zvuče suludo. Navodim primjer jednog od vlasnika poznatog i cijenjenog restorana La Štruk koji je na svojem facebook profilu, između ostalog, Nacionalnom stožeru poručio: 'Dakle, jedna peteročlana obitelj koja iz istog kućanstva, gdje neki spavaju u istom krevetu, dolazi istim automobilom do restorana (da vam pomognem, površina unutrašnjosti automobila je oko 2 kvadrata), tamo dobiva 20 metara kvadratnih kako se ne bi zarazila. Čak i ako zanemarimo ovu obiteljsko geometrijsku bizarnost, ne možemo zanemariti činjenicu da većina ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj nije veća od 60 kvadrata (često je i puno manja)'.

Naravno da neće svi prebjeći u ilegalu, ali samo u mom zagrebačkom kvartu vlasnici kafića razmatraju mogućnost da svoju djelatnost presele u podrumske prostore, gdje će se pod egidom privatnih zabava nastaviti raditi ono što su do prošlog tjedna radili normalno i legalno. I neki glazbenici koje poznajem dobili su ponude da sviraju na mjestima na kojima nikad prije nisu ili ne bi svirali, ali s obzirom da više od šest mjeseci nemaju prihoda, svaka kuna sada zvuči primamljivo.

Da ne ostanemo samo na vlastitim poznanstvima, Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja potvrdio nam je da je ugostiteljstvo već zašlo sivu zonu, privatne kuće diljem Hrvatske pretvaraju se u privatne klubove s ilegalnim partijima, DJ-jevima i 'roštiljadama'.

Benchmark takvog kluba već je u lockdownu postavio Dragan Kovačević pa neće biti teško slijediti primjer najmoćnijih. No postoji velika razlika između 'kluba' i 'kluba'. Jedni su tome pribjegli radi pohlepe, a drugi iz nagona za preživljavanjem. I nemaju brojač novca nego fiskalne blagajne koje će nastojati prilagoditi trenutnoj epidemiološkoj situaciji.

Oko 35 tisuća ugostiteljskih objekata godišnje uprihođuje između 15 i 18 milijardi kuna i izdašno puni državni proračun. Kad bi ih sve kaznila zbog nepoštivanja mjera po najvećoj kazni od 70 tisuća kuna, država bi od kazni uprihodila bi 2,4 milijarde, skoro isto koliko ubire od poreza, ako računamo stopu PDV-a od 13 posto (u kafićima je stopa 25 posto).

Možda smo ugostiteljstvo navikli promatrati u duhu prošlih vremena, kada su kafići bili biznisi koje je netko imao sa strane kako bi prao novac od nekih drugih poslova. Danas se zatvori jedan, sutra svane novi i nikome ništa. Međutim ugostiteljska slika, naročito u metropoli, uvelike se promijenila unazad 20 godina, pogotovo u restoranima, u kojima malo gdje gazda zapošljava po nekoliko voditelja, a na kraju dana samo dođe po utržak. Vlasnici su danas ljudi koji poznaju pravila ugostiteljstva, koji su sami bili konobari ili kuhari, koji se trude od svog rada napraviti neki brend, a dosta ih je u tome i uspjelo, što se vidi po broju posjeta turista i pohvala na globalnim platformama.

Nacionalna udruga ugostitelja ograđuje se od svih ugostitelja koji nisu spremni poštivati epidemiološke mjere. Medak kaže da poštuju epidemiološku struku, ali zauzvrat traži i poštovanje prema ugostiteljskoj struci.

- Ustav kaže da ako se bilo koje mjere horizontalno ne primjenjuju na sve pravne subjekte jednako, onda se one koji su oštećeni mora na neki način obeštetiti. Mi ne tražimo izgubljeno već mogućnost da s predstavnicima Vlade sjednemo za stol i da nas se sluša jednako kao što mi slušamo njih – ispričao nam je Medak.

U suprotnom, dodaje, ugostitelji će u nedostatku kapaciteta ići na podizanje cijena i organizaciju ilegalnih tuluma u 'šupama', gdje će se virus u mnogo gorim uvjetima nesmetano širiti.