12. svibanj 2021.

Ususret Business Forumu o 4. industrijskoj revoluciji - Transformacijska strategija Hrvatske kroz fokusiranu reindustrijalizaciju

Piše: Ernest Vlačić, Novamina

Geografskim seljenjem proizvodnih kapaciteta u potrazi za sve nižim operativno proizvodnim troškovima u zadnjoj petini prošlog stoljeća dolazi do nagle deindustrijalizacije snažnih globalnih ekonomskih i industrijskih blokova, pri čemu posebno prednjače SAD i zemlje zapadne Europe. Takva deindustrijalizacija kao proces izaziva u nacionalnim ekonomijama čitav niz neželjenih efekata što posebno vrijedi za manje otvorene ekonomije.

Tradicionalni Liderov Business Forum o 4. industrijskoj revoluciji održava se 21. svibnja u hotelu Westin Zagreb i online i glavna tema je reindustrijalizacija na temelju pametnih i inovativnih rješenja.

Pored toga, u ionako kompleksnim, turbulentnim i neizvjesnim vremenima 4. industrijske revolucije nova globalna ekonomska kriza uzrokovana COVID-19 snažno pogađa svijet i drastično smanjuje te dugoročno ugrožava međunarodnu razmjenu. Kao takva još jednom ukazuje na ranjivosti nacionalnih gospodarstva kao posljedica kriznih udara, posebice manjih postranzicijskih ekonomija kojima usluga predstavlja dominantnu ekonomsku ponudu u okviru nacionalnog gospodarskog sustava.

Postavlja se pitanje kakva nacionalna razvojna gospodarska strategija odgovara otvorenoj maloj ekonomiji veličine i karakteristika gospodarstva Republike Hrvatske kako bi se suočila s istaknutim izazovima? I drugo, koji su to praktični koraci koji se u danom kontekstu i gospodarskom okruženju mogu sugerirati kao prikladni za ubrzano i učinkovitije jačanje konkurentnosti nacionalnog gospodarstva?

Obično se u medijima i stručnoj javnosti nude više-manje iscrpne analize postojećeg stanja, jedna od najopsežnijih i visoko inkluzivnih na većem broju opinion i decision makera u RH je nedavno provedena LIDER-ova SWOT analiza. S druge strane rijetko se mogu pronaći, ili ih uopće nema, integrirani dokumenti-prijedlozi s konkretnim sveobuhvatnim strateškim smjernicama, tj. kako vizionarski dalje. Posebno takvim dokumentima nedostaje strateško pozicioniranje i usmjeravanje nacionalnog gospodarstva. U iste ubrajamo razne nacionalne i lokalne strategije, uključno s Nacionalnom razvojnom strategijiom 2030, Nacionalnim planom za oporavak i otpornost, te bilo koje druge strateške dokumente.

Fokusirana reindustrijalizacija će se, ako RH pokaže mudrost, uglavnom provoditi u kontekstu visoke razina integracije svih tehnologija u budućnosti, te njihove umreženosti s okolinom, odnosno s pripadajućim lancima vrijednosti. To će dovesti do proliferacije Pametnih tvornica koje će predstavljati esencijalne elemente budućih nacionalnih i transnacionalnih Pametnih industrija. No ipak, čini se da je takav scenario za sada još na 'debelom moru', odnosno da je takva vrsta umreženja još neko vrijeme nije u potpunosti ostvariva, no može očekivati za kojih 10-20 godina. Bilo kako bilo, takav scenario se čini kao izgledna budućnosti i na takvom konceptu treba institucionalno ozbiljno djelovati, tj. vlada mora imati proaktivnu ulogu u stvaranju nacionalne industrijske platforme budućeg naziva Pametna Industrija Hrvatske.

Zaključujmo da je usvajanje i provedba nacionalne strategije fokusirane reindustrijalizacije ne samo koristan već i nužan preduvjet, posebice kroz potenciranje razvoja industrija koje ostvaruju visoke i više dodane vrijednosti. Specifičnije, potrebno je strateški poticati nacionalni gospodarski razvoj fokusiranom reindustrijalizacijom temeljenom na znanju, kao ključnom i vodećom transformacijskom strategijom. Tome između ostalog ide na ruku čitav niz kritičnih faktora uspješnosti, postojanje reziduala industrijske kulture kao povijesne baštine, još uvijek prihvatljiv omjer cijene i kvalitete raspoloživih resursa – posebno odgovarajuće radne snage, kontekst i geolokacija nacionalne ekonomije smještene unutar korpusa EU asocijacije, te ne manje važno, značajna financijska omotnica koja je RH alocirana od strane Europske komisije.

Više o konferenciji pogledajte ovdje.