Završivši doktorski studij na Hanken School of Business u Helsinkiju u Finskoj, Nataša Golik Klanac, jedna od panelistica na predstojećem 2. susretu `Žene u biznisu 2012.`, 6. prosinca u Zagrebu, nastavila je raditi kao predavačica i voditeljica studija na istom fakultetu.
No, njezin konačan odabir ipak je bio povratak u domovinu. Odlučila je zajedno sa suprugom ostaviti perspektivnu karijeru u jednoj od najnaprednijih zemalja Europe i vratiti se kako bi zajedno pokrenuli biznis u Hrvatskoj. Osnovali su tvrtku koja se bavi se istraživanjem, razvojem te primjenom novih tehnologija u brodarskoj i brodograđevnoj industriji. Na natječaju Inovacijske Unije, tijela Europske Komisije, izabrana je 2011. među Top 8 žena inovatorica, poduzetnica i znanstvenica u Europi. Ona je uspjela u `muškom` biznisu. Njezina priča vrlo je zanimljiva i stoga smo odlučili postaviti joj nekoliko pitanja.
Tvrtku vodite sa suprugom. Kako ste odvojili privatni i poslovni život i nosite li se s time lakše kao žena ili je lakše vašem suprugu?- Privatni i poslovni životi povezani su nam pa nema ni smisla truditi se odvajati ih. To je nešto što nas oboje ispunjava tako da i u privatno vrijeme rado pričamo o poslu. Obveze u privatnom životu, igranje s djecom, druženje sa širom obitelji i prijateljima natjeraju nas da izađemo iz posla. Ni jedno ni drugo ne patimo od principa jer shvaćamo da je svaki dan svoj. Često se posao umiješa u obiteljski prostor, ali naučeni smo na to tako da ako jedan ‘zapne‘ na telefonu, drugi uskače oko djece, a i djeca su se već naučila da je kod nas uvijek vrlo dinamično. Zadnjih godinu dana zbog trudnoće i poroda manje sam prisutna u svakodnevnom poslu, pa je suprug (uz druge kolege) preuzeo mnogo više poslovnih obveza na sebe.
Vratili ste se u Hrvatsku iz napredne europske zemlje, postali ste poduzetnica i radite u tipično muškom biznisu. Rekli bismo suprotno svakoj logici. Što vas je motiviralo?- U Finsku sam išla s namjerom da se vratim u Hrvatsku, pa mi je to bila prirodna odluka. Doktorirala sam ekonomiju, tako da mi je pokretanje vlastitog posla bio izazov i hobi odnosno nešto što me je osobno zainteresiralo, a posebice stoga što sam taj interes dijelila sa suprugom. Inače nisam osoba koja dijeli svijet na muški i ženski, čemu je pripomogao i život u Finskoj, gdje je ravnopravnost spolova iznimno naglašena. I u svijetu znanosti, u kojem sam jedno vrijeme bila, ravnopravnost spolova je prisutna.Kad je čovjek vođen rezultatom i obavlja posao profesionalno, ne opterećuje se time radi li posao sa ženom ili s muškarcem. Rekla bih da je, kao i u svakom drugom poslu, biti jedan ili drugi spol ponekad nedostatak, ali ponekad i prednost.
Postoji li ‘neženski‘ posao?- Ne znam kakav je to ženski posao. Pretpostavljam da bi onda neženski bilo nešto suprotno, a ne znam što je to.Istina je da ima situacija u poslu kada bi jednostavnije bilo biti muškarac, posebice u neformalnim prilikama tipa odlazaka na piće, u saunu (npr. u Finskoj), ali to su situacije koje se ne pojavljuju svakodnevno.