02. listopad 2015.

Milošević: HDZ-ov ekonomski program nije bajka

Tema trećeg panela na Liderovoj konferenciji Dan velikih planova bila je - u susret izborima na kojoj su sudjelovali Domagoj Ivan Milošević, HDZ, Josip Budimir, HSLS, Ljiljana Katičić, OraH, Ljubo Jurčić, Novi val, Radimir Čačić, Narodna stranka – Reformisti. Panel je vodila Gordana Gelenčer, novinarka Lidera.

HDZ-ov ekonomski program nije bajka, kategoričan je Milošević, hrvatska ekonomija je mala, a nije brza ni fleksibilna, osim u donošenju zakona, a to ne bi smjelo biti tako.

Četiri su stupa tog programa: podrška privatnom sektoru s ciljem otvaranja novih radnih mjesta, drugi stup je reforma javnog sektora, (reforma upravljanja javnim poduzećima koja su u odnosu na privatni sektoru sve veća), treći stup su investicije- EU fondovi nisu jedini, ne smije se zaboraviti na Junckerov plan i privatni kapital, te potencijali turistički i poljoprivredni, kao i geostrateški položaj, te četvrti stup – porezno rasterećenje.

Budimir je rekao da je pitanje fiskalne konsolidacije je ono na čemu se u kratko vrijeme mogu ostvariti najbolji rezultati, 300 milijardi je javnog duga, država nepotrebno troši, penalizira privatni sektor, pa 12 milijardi kuna godišnje trošimo više nego što treba. Ako nastavimo ovakvim tempom, nitko nas neće kreditirati jer nitko ne kreditira zemlju u kojoj se vlast ponaša neodgovorno. Svaka politička opcija reklamira svoje dobre namjere, ali ostaje na građanima birati.

Niti jedne istine nema u ekonomskom programu HDZ, tu postoje samo dobre želje. Tko među nama ne želi da sve bude dobro? Ali ima jedan mali detalj – treba napraviti. Govorimo o jednostavnoj činjenici – svaka vlada ima zadatak donositi odluke – nisu loši programi, ali to je najprizemniji populizam. Zanimljivo je da SDP nitko ne pita za ekonomski program, svi su digli ruke od toga. Ovu zemlju treba znati voditi – reference su ono o čemu možemo razgovarati – kaže Čačić.

Raspravu između Miloševića i Čačića o tome tko je kriv za postojeće stanje, Gelenčer je prekinula podsjećajući da su svi problemi Hrvatske kumulativni od osamostaljenja.

Jurčić je rekao da se Hrvatskoj situacija događa da se ništa ne događa planski. Rad izvoza nije rezultat hrvatske politike, nego potražnja robe na tržištu- Što se tiče kune, tečaj kune je određen 1993. Na 4,44 kuna za jednu marku, ali se nije napravila analiza kako se to odražava na gospodarstvo nego se smanjio tečaj na 3,7. Tečaj kune iz 2000. što HNB često pokazuje nije referentan, Hrvatska je danas u začaranom krugu – davi se. Jedan problem je tečaj, drugi problem je struktura investicija. Mi smo u prerađivačku industriju investirali 12 posto, a zemlje koje su rasle više od 20 posto. Moramo voditi politiku povećanja proizvodnje finalnih proizvoda. Ova vlada pretvara građane u socijalne slučajeve, a dužnost svake vlade je dizanje dohotka. Hrvatski izvoz je manji nego u zemalja EU čije gospodarstvo raste, imamo problem devizne klauzule. Mora se napraviti reforma monetarnog sustava koliko god to bilo teško, onda reformu javnih financija, potom analizu gospodarstva da se vidi koji potencijali postoje u određenim sektorima i koje resurse imamo da možemo proizvoditi i izvoziti. Proizvodnja mora biti moguća, isplativa i mora postojati sve tržište, sve imamo osim isplativosti proizvodnje, ističe Jurčić.

Kako povećati zaposlenost u Hrvatskoj govorila je Katičić; država mora stvoriti regulatorni prostor za srednje i malo poduzetništvo koje je kompenziralo pad velikih. Država treba odrediti što strateški ne treba prodati, a to su voda i prirodna bogatstva. Druga stvar je reforma javne uprave i samouprave, a treći problem je nepostojanje strategije razvoja. Treba znati što država želi, a ostalo treba prepustiti poduzetnicima.

Sudionici panela bi različito postupali kad bi osvojili vlast na idućim izborima. Budimir je za deregulaciju, oslobađanje privatnog sektora administracije i fiskalnu konsolidaciju, Čačić bi maknuo tumor politike iz javnih tvrtki, tri posto najlošijih u sudstvu i javnoj upravi izbacio van i uveo pravnu sigurnost u državi, Jurčić bi reformirao javni sustav, monetarni i fiskalni.., Katičić bi reformala javnu upravu i pravosuđe te provela decentralizaciju, a Milošević smanjio broj ministarstva, dogovori se sa socijalnim partnerima, promijenio plan korištenja EU fondova i ukinuo porez na dividendu…. Kao i obično, od političara ništa novo.