Proizvodnja može biti u Hrvatskoj, ali je ključno pitanje možemo li i kako to nekome prodati. Nisu Končar energetski transformatori bolja tvornica otkako je Siemens ušao u joint-venture nego je ključ u tome što joj je Siemens otvorio tržište cijelog svijeta kroz svoju prodajno-distribucijsku mrežu.
Proizvod je ostao isti, ali se pronašlo tržište – rekao je Mladen Fogec, predsjednik uprave Siemensa Hrvatska na okruglom stolu Proizvodnja se vraća kući održanom o sklopu poslovnog dijela Microsoftove Windays13 konferencije u Umagu.Joint venture i partnerstvo s velikim globalnim igračima dobar je način, složili su se sudionici, da male i srednje domaće tvrtke dobiju pristup svjetskom tržištu i da im veliki partner „štiti leđa“. Siemens je s Končarom 1997. ušao u joint venture i danas je većinski vlasnik Končar energetskih transformatora. Promet tvrtke je tada bio 15 milijuna njemačkih maraka, a danas je 150 milijuna eura (300 milijuna DEM). Siemens u prosjeku godišnje ulaže 6,5 milijardi eura u istraživanje i razvoj (eng. R&D), a jedan dio R&D-a, naglasio je Fogec, radi se i u Hrvatskoj jer u Zagrebu 450 softverskih inženjera rade softver za cijeli svijet.
Predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić smatra da Podravka ulaže dosta u R&D s obzirom na branšu u kojoj posluje. Riječ je od 1,5 posto od ukupne prodaje, a imaju šest doktora znanosti u sektoru istraživanja i razvoja. Ipak, Podravka u zadnjih 10-15 godina zaostaje u tim ulaganjima, dok globalna konkurencija ulaže jako puno, a sve trgovačke police, uključujući i one u Hrvatskoj od 2. srpnja, su, kaže Mršić, globalne i Podravka se na njima mora boriti s jakom konkurencijom. Mršić se požalio da se na njihov natječaj za direktora istraživanja i razvoja nije javio nitko iz hrvatskog akademskog sektora iako je ponuđena plaća bila višestruko veća od one na zagrebačkom Sveučilištu.
Kao otegotnu okolnost za Podravku koja je regionalna, a ne globalna kompanije, Mršić je naveo i to što globalne korporacije imaju manje porezno opterećenja, na razini 5 do 7 posto, jer su dobro raspoređene po svijetu. Iz tog razloga imaju i više prostora za ulaganje u istraživanej i razvoj i tržište.Problem hrvatske industrije Fogec je ilustrirao i podatkom da u SAD-u 80 posto doktora znanosti radi u gospodarstvu, a 20 posto ostaje u akademskom okruženju, u zapadnoj Europi je taj omjer 50:50, dok u Hrvatskoj tek 15 do 20 posto doktora znanosti odlazi u biznis, a svi ostali ostaju na fakultetima.
Ivan Petrović, profesor sa zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo (FER) smatra da je suradnja između znanosti i biznisa prije bila veća jer su velike tvrtke imale jače razvojne centre u kojima oni mogu raditi jer je njihov horizont razmišljanja puno duži nego kod poduzetnika koji su pritisnuti svakodnevnim poslovnim problemima i obvezama.Iako su automatizacija i robotizacija prioriteti za konkurentnu industriju, to i ima i svoju drugu stranu u vidu smanjenja zaposlenosti. - U staroj Podravkinoj tvornici bilo je 1200 radnika, u novoj, u kojoj još postoji prostor za povećanje automatizacije, ih je svega 300. Proizvodne radnike bi trebalo transformirati u industrijske koji će nadgledati i upravljati procesom proizvodnje – rekao je Mršić, dodavši da je za jedno novo radno mjesto u farmaceutskoj industriji potrebna investicija od milijun eura. U prehrambenoj industriji novo radno mjesto je jeftinije, ali svaka automatizacija dovodi do smanjenja radnih mjesta.
- Proizvodnja se vraća u SAD i Europu, ali samo ona s visokom dodanom vrijednošću. U Kini cijena rada raste godišnje po stopi od 10 do 20 posto, a produktivnost je još značajno niža jer je na zapadu industrija puno robotiziranija. No, povratak industrije na zapad neće utjecati na rast zaposlenosti upravo zato jer je riječ o automatiziranoj i robotiziranoj industriji – rekao je Petrović.
No, Petrović smatra da Hrvatska bez automatizacije nema šanse u industriji i da bi se trebali fokusirati na industrijsku robotiku (integracija robotskih sustava u proizvodne linije, proizvodnja komponenti) te uslužnu robotiku ( razminiranje, vatrogastvo, poljoprivreda, podmorje, roboti pomoćnici u tvornici, kući, bolnici…). Glavnim uvjetom za uspjeh Petrović smatra organizirano društvo što Hrvatska još uvijek nije, sustavno povezivanje s industrijom te međunarodno umrežavanje. - Sada će nam 200 doktora znanosti otići na burzu rada, a to je nešto najbolje što Hrvatska ima. Umjesto da ispravljaju zadaće studentima, oni bi morali raditi na razvoju novih proizvoda – rekao je Petrović, ističući da bi znanje bi trebalo biti faktor kojim se privlače strani investitori. - Trebamo skokovit rast i organizirano društvo. Jedan korak u tom smjeru bi bilo i to da konačno napravimo Hrvatski institut za tehnologiju koji bi umrežio i ujedinio sva hrvatska sveučilišta – kaže Petrović.
Mršić i Fogec očekuju tektonske potrese za hrvatsku industriju i proizvodnju nakon ulaska u Europsku uniju. - Neće se 1. srpnja otvoriti tržište od 500 milijuna potrošača za hrvatske tvrtke, jer one tamo mogu teško konkurirati, nego će na ovo malo tržište doći sva europska konkurencija budući da je ono na kojem posluju već prezasićeno – rekao je Fogec koji smatra da su hrvatski stručnjaci u rangu sa svjetskim i da bi se to moralo iskoristiti.Primjer ‘spajanja glava‘ je prvi klaster za razvoj LED rasvjete koji su napravile tvrtke Energy+ i Data Link. – Spojili smo R&D Data Linka i svoje znanje u izvozni proizvod. Želimo se s robotikom pripremiti za borbu na globalnom tržištu – rekao je Zvonko Magić, direktor tvrtke Energy+, dodavši da se oni raduju ulasku u EU jer će im tada samo nestati barijere koje sada imaju pri izvozu na europsko tržište. Rade na način da kupuju dijelove, a ugrađuju domaću pamet u finalni proizvod.Na okruglom stolu je sudjelovao i Hrvoje Meštrić, direktor BICRO-a, koji je istaknuo da oni potiču samo tehnološke inovacije jer smatraju da su one netehnološke samo njihova nadogradnja. Ove godine u BICRO-u se nadaju plasirati 7,5 milijuna eura u nove inovativne projekte.
Unatoč postojećim problemima, svi su sudionici izrazili optimizam glede budućnosti hrvatske proizvodnje. Umjereni optimist je Darko Crha, direktor Dana Linka, koji je zaključio da je ‘žalosno koliko se hrvatska pamet slabo kapitalizira‘.