U nastavku Liderove prehrambene konferencije ‘Prilike za rast‘ niz eminentnih stručnjaka iz branše iznijelo je svoje ideje za unaprijeđenje čitavog sektora.
Zoran Aralica, istraživač Ekonomskog instituta u Zagrebu objasnio je kako dugoročna obilježja hrvatskog tipa kapitalizma ukazuju na prilično negativan aspekt. Kod nas kriza ne traje od 2008. nego mnogo duže, veli Aralica. U razdoboljima kada se i događalo nešto dobro, uvjeti trgovanja su se pogoršali zbog pogrešne alokacije novca, što se ostavilo posljedice i na prehrambeni sektor. Početak krize 2008. godine samo je pogoršao postojeće stanje te se kriza proširila i na javni sektor.
-Prehrana ima vitalnost u odnosu na ostale sektore i vrlo veliki udio u BDP-u, čime se ostale industrije ne mogu pohvaliti. Važan aspekt industrije i internacionalizacija poslovanja, ali prije nastupa u inozemstvu treba sačuvati vlastitu poziciju na domaćem tržištu, poručuje Aralica.
U zaključku svojeg izlaganja kazao je kako se proizvođači poljoprivrednih prozvoda moraju povezivati s partnerima iz susjednih zemalja kako bi osigurali jači nastup na stranim tržištima. Ta bi partnerstva bila moguća u području hrane proizvedene na prirodniji način, dok je za takvo što potrebna veća i važnija uloga znanstvenih istraživanja.
Izvršni direktor Agrokora za strategiju i tržišta kapitala, Zdravko Marić, kaže kako u zadnjih 13 godina uvoz poljoprivrednih proizvoda po svim klasifikacijama nadmašuje izvoz. Kontinuirani trgovinski deficit pogotovo se osjetio u 2008. godini tijekom velikih potresa na globalnom tržištu, a razdoblje krize imalo je značajne implikacije na sektor, kao i izlazak iz CEFTA-e te ulazak u EU.
-Koliko je bio jak pritisak na izvoz utoliko je olakšan i uvoz. Hrvatska prehrambena industrija ima tradiciju, prepoznatljivost na regionalnom tržištu, kvalitetu proizvoda, necikličko ponašanje u recesiji i sirovinsku osnovu. No osim i snaga, imamo i slabosti, poput ovisnosti o primarnim proizvodima, nisku produktivnost, mala ulaganja u istraživanje i razvoj te nove proizvode i niske profitne marže kod nekih kategorija proizvoda – objašanjava Marić.
Uz sve navedeno tu i su prijetnje poput troška kapitala i visoke zaduženosti poduzeća i rastuća konkurencija iz EU-a. No u cijeloj SWOT analizi sektora, ipak bi se trebalo fokusirati na prilike koje stoje. Potrebno je stoga povezati prehrambeni i poljoprivredni sektor i nadvladati izazove korištenjem svih dostupnih potencijala, poput zemljišta, koja treba okrupniti, obogatiti infrastrukturom i u konačnici postići višu konkuretnost.
-Nitko ne treba stati samo na Hrvatskoj, iako naša regija ne stoji najbolje. Od nje se ne može pobjeći. Projekcije govore da će u prosjeku godišnja stopa rasta potrošnje na hranu u regiji iznositi četiri posto - kaže Marić.
Velik potencijal ima i turizam o čemu je govorio Boris Dujmović iz Marioline.
Dujmović tvrdi da je hrvatski proizvod potreban ugostiteljstvu kako bi mu stvorio dodatnu vrijednost. Iako je tehnologija strana, proizvod uvijek ostaje domaći, a suradnjom sa hotelskim tvrtkama otvara se veliko tržište za prehrambeni sektor
-Vrlo lako se prilagođavamo potrebama ugostitelja. To se može dobro naplatiti, puno više nego klasični proizvod u trgovini – u nekim slučajevima i po 50 posto više, a gosti budu zadovoljniji. To je velika mogućnost jer na taj način, za stolom, gost izvozi naš proizvod umjesto nas. Dugogodišnjim radom sa turističkim zajednicama možemo zaključiti da i oni traže poseban, domaći, proizvod – zaključuje Dujmović. Njegova kompanija proizvodi krčke šurlice, tjesteninu koja je u lokalnim restoranima traženija od špageta.
Više o razvoju novih proizvoda govorio je profesor Prehrambenog-biotehnološkog fakulteta Zoran Herceg. To je vrlo skup i rizičan proces jer postoji vjerojatnost propasti na tržištu. Međutim, nove proizvode treba razvijati jer sve ima svoj životni ciklus. Najbolji primjer je Coca Cola, koja marketinški održava isti proizvod na životu. Razvoj novih proizvoda je uspješan ako proizvod na tržištu prepoznaju potrošači, ako je ponuda usklađena s potražnjom i ako se proizvodni kapaciteti racionalno i kontinuirano koriste.
O konceptu rasta Cromarisa, govorio je pak njegov direktor, Goran Markulin. Riječ je o prvoj kompaniji u Europi koja je počela sa uzgojem brancina još davne 1979. godine. Lani su ostvarili prihod od 190 milijuna kuna i prodaju od 4000 tona, od čega je 60 posto izvezeno. Do 2012. uloženo je više 30 milijuna eura u tehnologiju za uzgoj, preradu i proizvodnju. Intenzivna ulaganaj nastavljaju se kroz poboljšanje sistema kaveza na uzgajalištima, mrijestilišta, otpremne centra, centre za preradu i logistiku. –Želimo biti jedan od 10 najvećih proizvođača bijele u Europi, ali primarni cilj nam je kvaliteta – ističe Markulin.