[gallery columns="5" ids="221468,221469,221470,221471,221472,221473,221474,221475,221476,221477,221478,221479,221480"]
U nastavku konferencije o budućnosti obiteljskih tvrtki Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin pričao je o mladim snagama kao dodatnoj vrijednosti u poslovanju. Počeli su s radom prije 20 godina, danas imaju 2 poliklinike, 18 ordinacija i 55 djelatnika. Kazao je kako održavaju i akademije za svoje zaposlenike putem kojih jednom mjesečno rade na poslovnoj i osobnoj edukaciji.
- Raditi sa svojom braćom i biti ravnatelj klinike je totalno van okvira onog što sam mislio da ću raditi – rekao je Bagatin, dodavši kako nije baš sve išlo kako su planirao, ali su im upravo te teškoće pomogle da očvrsnu.
Kvantificirao je svoje menadžerske greške na oko 5 milijuna kuna, a da ih drugi ne bi ponavljali poručio im je da uzmu dobrog računovođu i uče o financijama.
– I marketing nam je bio skupa škola, a u medicinskoj industriji je vrlo važno kupovati kvalitetnu opremu. Moje rak rane su i rana partnerstva iz kojih su svi imali više koristi od nas. Ključevi uspjeha su vizija i dugoročno gledanje, skromnost i odricanje, učenje i marljivost, tim ljudi koji znaju više od vas, podrška obitelji, vjera u svoje zaposlenike i optimizam – poručio je Bagatin na Konferenciji, naglasivši važnost odjela ljudskih potencijala.
Na okruglom stolu pod radnim naslovom ‘Ostaviti biznis nasljednicima ili ga prodati‘ raspravljali su Anđelka Strajher, predsjednica uprave Megatrenda, Daniel Lenardić iz KPMG-a, Stjepan Šafran, predsjednik uprave Metal-producta, Srećko Gross, osnivač Magdisa, Nikola Dujmović, predsjednik uprave SPAN-a i Nikola Nikšić, suosnivač Kontera. Moderatorica Slavica Singer iz CEPOR-a poručila je kako je zaposlenost kod nas sada na 53 posto, a u 2020. se projicira na 62 posto, što je dosta ispod prosjeka EU. Istaknula je da si ne možemo dozvoliti da bilo koja obiteljska firma izgubi zaposlenost zbog vlasničke tranzicije.
Strajher je ispričala u IT-u stalno treba razmišljati o izlaznim strategijama jer je to specifična branša, objasnila je kako su u Megatrendu neke dijelove poslovanja prodali na vrijeme, neke prekasno, a pokušali su i sa zaposlenjem vanjskog menadžmenta koji se pokazao neuspješnim. Nada se da će u roku od tri godine odlučiti o izlaznoj strategiji, odnosno hoće li prodati firmu, naći partnera ili ostaviti sinu. Poručila je kako bi ispod tržišne cijene prodala tvrtku nekom od svojih radnika jer je emocionalno vezana uz nju i ne može gledati samo za novac.
Dujmović je potvrdio ćudljivost IT-a rekavši da je tu neprimjereno dugoročno planiranje jer ste uvijek 6 mjeseci daleko od bankrota. Požalio se kako se stalno miješa vlasnički i menadžerski dio priče i dodao kako je kod njegove tvrtke najveći kapital znanje i strast te da bez toga nema smisla ostavljati posao djeci.
Šafran je izjavio kako mu u početku nije bio cilj stvoriti obiteljsku tvrtku, već stvarati novu vrijednost.
– Pružam priliku svakome, ali tražim da razgraniče poslovne od obiteljskih odnosa – kazao je, dodavši da izvoze 80 posto i da su u prošlih godinu i pol zaposlili novih 100 radnika.
- Ponosan sam na firmu koju sam izgradio od nule i što sam od sina fakina stvorio menadžera koji danas vodi kompaniju – izjavio je Gross, naglasivši da je od početka gradio firmu znanja i da je to više od pola prednosti tvrtke, a ne zgrade i strojevi.
Nikšić je poručio mladima da ne bježe od kolegija računovodstva na faksu jer je to posao koji je izuzetno bitan. Smatra da treba smanjiti tenzije i raditi na kompatibilnosti starijih i mlađih generacija.
- Rast ne garantira izvrsnost, mnoga mala poduzeća trebaju ostati mala kako bi zadržala kvalitetu – smatra Nikšić.
Lenardić je objasnio kako je razmišljanje ljudi u hrvatskim obiteljskim tvrtkama formirano iskustvom tranzicije, rata i promjena regulatornog okvira te da to ima svoje prednosti i mane.
- Naše tvrtke su izuzetno žilave, ali i nesklone promjenama, što zna biti problematično – zaključio je.