Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, zaštitarske tvrtke koje imaju matično odobrenje u svojim zemljama, neće morati tražiti dozvolu za rad u Hrvatskoj, no morati će raditi prema domaćem zakonodavstvu, istaknuto je na današnjoj Liderovoj konferenciji Korporativna sigurnost 2013.
Prebivalište i boravište više neće biti prepreka za rad u Hrvatskoj, objasnio je Nenad Kazija iz sektora za ispekciju privatne zaštite i detektivske poslove pri MUP-u. Prema njegovim riječima zakon o privatnoj zaštiti u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom EU-a te je razrađen kroz 9 podzakonskih propisa kojima se propisuje provedbe tjelesne i tehničke zaštite.
No prema njegovu mišljenju, zaštitari bi trebali biti puno obučeniji, no sad postoje tek inicijative da se krene u izmjenu zakona. Kroz proteklih desetak godina masa tvrki je radila sa zaštitarskim kompanijama koje nisu imale licence, zbog čega je MUP morao znatno pojačati inspekcije što je urodilo velikim brojem optužnih prijedloga koji su u 80 posto slučajeva završavali osuđujućom presudom. Kazija tvrdi da je situacija danas znatno bolja, a broj ljudi koji radi bez licenci je minimaliziran.
Sanja Hrvojević Beganović iz Saab Internationala smatra da je za održivost sigurnosti prije svega potrebna stručnost, koja kombinira stečena znanja s neprestanim učenjem. Nakon toga slijedi povjerenje i pokretanje promjena usmjerenih prema strasti inoviranja. Saab već godinama radi na tom principu te se iz sfere vojne industrije usmjerio i ka civilnoj zaštiti. Ta švedska kompanija nudi osiguranje aerodroma, luka, zatvora te kopnenog i morskog prijevoza.
Pri kraju konferencije, Aleksandar Rajčević iz Ikee predstavio je metode kojima ta korporacija upravlja rizicima. Zaštita i upravljanje rizicima provode se podjednako na svim razinama tvrke – od međunarodne do lokalne.
-Tako je i u Zagrebu gdje svakodnevno radimo analize rizika u poslovanju. Svaki ugovor koji se potpiše prolazi kroz sustav osiguranja od rizika u čemu pomaže i naša osiguravajuća kuća. U alate koji nam pomažu u zaštiti uložilo smo goleme svote novce, no prije svega tražimo da se zaposlenici drže kodeks poslovanja koji propisuje i kako će se zaposlenici odnositi prema vanjskim partnerima- rekao je Rajčević.
Na primjeru Ikee mogle bi učiti i brojne hrvatske kompanije. Naime, Ikeina praksa jest da nakon detekcije potencijalnih problema ili sigurnosnih rizika, odjel zaštite istog trena kreće u izradu akcijskog plana. Ne ukloni li se takav značajan rizik u roku od pola godine, problem se prijavljuje globalnoj središnjici koja potom odlučuje što učiniti i kako što prije normalizirati situaciju.
Na završnom razgovoru o zaštitarstvu u Eu, Neven Martić iz AKD-a i Ante Perčin iz Sokol Marića ustvrdili su da ne postoji jedinstvena zakonska regulativa koja bi djelovala na cijeloj EU.
-To je prepušteno pojedinim državama, a sada imamo aktivnosti kojima bi se uspostavio minimum zakonskih propisa i minimum kohezije u zaštitarstvu. Naši zaštitari recimo prevoze novac u Austriju i po zakonu su plaćeni minimalnom austrijskom dnevnicom. Time su se Austrijanci zaštitili od nelojalne konkurencije. Naša regulativa je prilično dobra, no naše tržište muči nelojalnost‘, kazao je Martić.
Do prije nekoliko godina, zaštitarska industrija bila je propulzivna, međutim sada je industrija raste stopom od 0,1 posto. Razlog erozije cijena je i nestanak granskih kolektivnih ugovora, a najveći problem trenutačno je dodijeljivanje ugovora po sistemu najnižih cijena, što je Europska komisija već prepoznala kao loš princip.
-Ugovori bi se trebali sastavljati na nekoliko godina, a ne uz produđenje na godišnjoj razini, kada se nema ni vremena ni prostora ni novca da se ljudi stručno osposobe i uvede u posao u koji su ušli- zaključio je Martić.