05. travanj 2021.

Iako su autora proglasili lažovom, Seaspiracy je vrijedan svake minute

U životu neću pojesti komad ribe, izjava je koja se jamačno vrtjela po glavi gledateljima koji su odlučili baciti oko na novi Netflixov uradak Seaspiracy. U dokumentarcu, autor i aktivist Ali Tabrizi i tim koji stoji iza popularnog doku-filma Cowspiracy: The Sustainability Secret, uputili su jasan i nedvosmislen apel - prestanite jesti ribu, jer ćemo svi pokrepati. I zaista, Tabrizi je uspio odvesti gledatelje na ludu vožnju iz groznoga u gore - počeo je s istraživanjem utjecaja plastičnog otpada na zagađenje oceana, a nastavio s klanjem dupina u Japanu i razotkrivanjem ilegalne trgovine njihovim mesom, trgovine perajama morskih pasa, potkupljenih organizacija koje dijele markice za održivost, robova koji stoje trgovine kozicama te tezom da većeg utjecaja na zagađenje oceana i pomor pojedinih vrsta imaju odbačene ribarske mreže, prekomjerni i ilegalni izlov, ribogojilišta, korupcija te, naravno, besramni lov na milijunsku zaradu…  Iako je na trenutke bilo teško pratiti priču (fokus radnje se neprestano mijenjao), gledateljima je bila jasna jedna stvar - ljudska pohlepa će nas stajati glave. I to jako brzo.

Dokumentarac je već u prvom tjednu emitiranja dospio na listi Top 10 sadržaja na Netflixu, postao trending tema na društvenim mrežama i privukao na desetke slavnih koji su postali Tabrizijevi ambasadori. Naravno, zbog prašine koju je podigao, potrebu da se jave imali su neki od protagonista dokumentaraca, ali i članovi organizacija, NGO-a pa čak i mediji koji smatraju da Seaspiracy i Alija Tabrizija treba ignorirati jer je lažov, jer iznosi netočne činjenice, izvlači izjave iz konteksta i jer provodi svoju 'vegansku propagandu'. E sad, kome vjerovati?

Pozitivni pomaci

Iz organizacije koja izdaje certfikate za održivi ribolov Marine Stewardship Council (MCS) za strane su medije izjavili da održivi ribolov zaista postoji i omogućava bio-svijetu da se obnavlja tako da nema govora da će riblje zalihe jedan dan nestati. Tvrde da je pretjerani izlov u nekim područjima zaustavljen tako da su se neke riblje vrste (primjerice, tuna) obnovile. Kontrola te i sličnih organizacija je, tvrde, urodila plodom tako da će do 2050. biti dovoljno ribe da nahrani populaciju čija će brojka do tada doseći deset milijardi. Ekipa iz Plastic Pollution koalicije izjavila je da je Tabrizi u dokumentarci iskoristio samo one izjave koje odgovaraju njegovoj tezi da ribu valja eliminirati iz jelovnika. No, tu ideju smatraju neodrživom i to posebno kad je riječ o pojedinim zemljama u kojima je, zbog dostupnosti, riba temeljni izvor potrebnih nutrijenata.

Biolog i ekolog dr Bruce Stewart s Sveučilišta u Yorku, Seaspiracy je proglasio najgorom vrstom novinarstva - dotiče se važnih tema, ali to čini na potpuno krivi način, od prve minute nadalje. Tabrizi, tvrdi, pretjeruje i nasilu povezuje stvari koje zapravo nemaju veze jedna s drugom (primjerice, kako na obali zapadne Afrike problem istovremeno predstavlja pretjerani izlov i pretjerana količina ribe), a izbjegava spomenuti bitne probleme poput klimatskih promjena i njihovog utjecaja na ocean jer to ne odgovara njegovom trenutnom narativu.

I brojne druge organizacije koje se bave ribolovnom industrijom i okolišem, a i održivi proizvođači i uzgajivači pozvali su Tabrizija da sljedeći put bolje istraži koliko je pozitivnih pomaka napravljeno posljednjih desetak godina ili pak objavi informaciju da se, primjerice, broj kitova u oceanu povećava, a količina ribe u oceanu značajno veća nego prije stotinu godina. Također, imali su potrebu naglasiti da je podatak o tome da će oceani do 2048. biti prazni netočan jer se temelji na studiji iz 2006. koja je demantirana brzo nakon objave.

No, iako su neke teze koje Tabrizi iznosi zaista upitne, činjenica jest (a toga su svjesni i kritičari) da je okretanje prema održivoj proizvodnji hrane, bez obzira je li riječ o ribi, mesu ili uzgoju biljnih kultura, prijeko potrebna. Mi zaista jedemo ruku koja nas hrani. I zaista je pitanje trenutka kada će se nesavjesna proizvodnja, a i kupovina svijetu obiti o glavu. Ako je Tabrizi ikoga natjerao da razmišlja o tome odakle dolazi hrana na njihovom tanjuru, napravio je dobru stvar i, u tom kontekstu, Seaspiracy je vrijedan svaku minutu gledanja.