13. listopad 2021.

Negativne posljedice prisilno uvedene online nastave mogle bi otjerati studente iz Hrvatske

 foto Goran Pirs Photography

Iako gotovo polovica studenata smatra da je pandemija koronavirusa negativno utjecala na ponudu studentskih poslova, dvije trećine ih je zbog online nastave uspjelo uštedjeti na troškovima putovanja. To im je, uz učinkovitije organiziranje vlastitog vremena, skoro pa jedina pozitivna posljedica.

Tijekom pandemije više ih je strah za vlastito mentalno zdravlje nego što ih je strah zaraze koronavirusom. Čak ih polovica svoje mentalno zdravlje doživljava lošijim u odnosu na pretpandemijsko razdoblje, dok ih je dvije trećine manje zadovoljno svojim studentskim životom. Većina ih nije imala priliku upoznavati nove ljude kao do sada.

Prikazuju to rezultati istraživanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) pod nazivom ‘Studenti i pandemija: Kako smo (pre)živjeli?’ provedenom u rujnu na uzorku od 4273 studenta.

– Evidentno je da je studentima bilo jako teško, ne zato što su morali primijeniti neku novu tehnologiju, nego im je nedostajao onaj ljudski kontakt koji imamo jedni s drugima – upozorila je Jasmina Havranek, v. d. ravnatelja AZVO-a na okruglom stolu održanom povodom predstavljanja rezultata istraživanja.

image
foto Goran Pirs Photography

Mladima potrebno liderstvo

Taj je nedostatak socijalnog kontakta u srži svih rezultata istraživanja, a mladi su ljudi najpogođeniji jer u toj fazi života moraju stjecati znanja i iskustva te u isto vrijeme planirati svoju budućnost. No, nije sve što se događa u krizi destruktivno, naglasila je Marina Ajduković, profesorica sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

– Može se nadograditi pogled na svijet u kojem živimo, ali zato je mladima potrebno vodstvo i podrška – rekla je profesorica.

Destigmatizacija mentalnog zdravlja odgovornost je svake visokoobrazovne institucije, dodala je, te predložila da svaki student dolaskom na fakultet dobije informacije gdje može dobiti svu potrebnu pomoć. Gabrijela Vidić s Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru rekla je da je u ovim je okolnostima važno poticati izgradnju međusobnih odnosa studenata, a uz to i povjerenje između profesora i studenata, jer ‘s ovim posljedicama trebamo nastaviti živjeti’.

Predsjednica studentskog zbora PMF-a Sveučilišta u Zagrebu Bruna Bandula naglasila je da je upravo ta društvena komponenta studiranja nešto što je neizostavno, što studente gradi kao ljude i buduće profesore.

image

Bruna Bandula

foto Goran Pirs Photography

Online nastava samo kao dodatak

Iako su mišljenja oko online, offline i hibridne nastave podijeljena, a gotovo trećina studenata priželjkuje nastavak online nastave, četrdeset posto studenata se ipak veseli i nastavi uživo, no ne pod svaku cijenu.

Naime, studentima proteklo razdoblje bilo izazovno, ali ih je mnogočemu i naučilo. Primjerice, koliko je god prisilna prilagodba na online nastavu bila teška, neki njezini aspekti, pogotovo oni tehničke prirode, itekako dobro mogu poslužiti u daljnjem unaprjeđenju nastavnog procesa, s čime su se složili svi sudionici okruglog stola.

Na pitanje bi li online nastava mogla zaživjeti, studentica Bandula je odgovorila:

Online nastava takva kakva je prisilna bila – ne. Ali u budućnosti, ako naučimo inovativno ukomponirati digitalne alate da bi se tradicionalna nastava unaprijedila – apsolutno da. Trebamo se na ovom svemu izgraditi i pronaći nove oblike učenja – zaključila je studentica, a s njom se složila i Dijana Mandić, načelnica Sektora za razvoj visokog obrazovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Online nastava nikako ne može biti alternativa nastavi uživo, već joj samo može biti dodana vrijednost – naglasila je Mandić te dodala da, budući da su posljedice prisilne online nastave dalekosežne, mora se raditi na digitalnom unaprjeđenju nastave, kao i nastavnika.

S njom se složio i rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras naglašujući važnost društvenog života studenata. Također je naglasio da je ‘studiranje život, a ne posao’.

image

Damir Boras

foto Goran Pirs Photography

Online nastavu nije moguće ‘prekopirati’ iz tradicionalnog modela, već ju je potrebno posebno prilagoditi digitalnom okružju, što je na okruglom stolu zaključeno.

Nema strategije za mentalno zdravlje

Čak 60 posto sudionika istraživanja ne bi podržalo uvođenje obveznog cijepljenja protiv koronavirusa za studente i nastavnike, dok ih 25 posto to podržava. Nakon pandemije najviše se vesele nenošenju maski i druženju s kolegama bez ograničenja, ali i putovanjima u inozemstvo koja su tijekom pandemije bila ograničena.

Od teškoća koje su studenti iskusili tijekom protekle akademske godine, polovica svjedoče osjećaju socijalne izolacije i usamljenosti, ali i probleme s pažnjom i koncentracijom. Znatan broj ih se osjećao anksiozno i depresivno, a 43 posto ih priznaje da su koristili društvene mreže na nezdrav način. Tu su i znatni osjećaji propuštenih prilika i iskustava, nemogućnost ostvarivanja vlastitih ciljeva te negativan odraz na socijalne odnose, tjelesno zdravlje i financije.

Kako im tu obrazovne institucije mogu pomoći? Prema istraživanju, trećini studenata bi koristilo psihološko savjetovanje uživo, 21 posto online. No, brojne hrvatske obrazovne ustanove takvu vrstu pomoći ne pružaju, a na nacionalnoj razini ne postoji strategija za mentalno zdravlje, o čemu se također raspravljalo na okruglom stolu.

image

Dijana Mandić

foto Goran Pirs Photography

Mandić je podsjetila da postoji odgovornost na razini svih visokoobrazovnih učilišta, kao i ministarstva, da po tom pitanju naprave koliko mogu. Psihološka je pomoć, zaključila je Mandić, na fakultetima trebala biti uvedena odavno, a ne samo sada tijekom pandemije.

Prilagodba je ključna

Rektor Boras ovom je prilikom upozorio na još jedan problem, a to je da bi ovakvi zabrinjavajući podatci istraživanja, osim što pokazuju da su studenti imali težak period, mogli imati negativne posljedice na njihovo iseljavanje iz države.

Ako ih želimo zadržati na domaćem tržištu rada, trebamo unaprjeđivati kvalitetu provođenja nastave te im pružati potrebno vodstvo i pomoć. Kako je zaključila Havranek, studentima se treba posvetiti.

image

Jasmina Havranek

foto Goran Pirs Photography

U budućnosti će, dakle, biti potrebna prilagodba načina održavanja nastave u skladu s različitim preferencijama studenata (jer dio ih i dalje želi zadržati mogućnost online nastave). Iako visokoobrazovne institucije koje žele provoditi svu nastavu online moraju za to dobiti dopisnicu u procesu akreditacije online studija, 20 posto nastave može se izvoditi i bez te dozvole, stoga će za dobrobit studenata i nastavnika od presudne važnosti biti da ona bude što kvalitetnije izvedena.

Ministarstvo priprema projekt digitalne spremnosti visokih učilišta kako bi uvidjeli što je još potrebno napraviti kako bi razvijali digitalne kompetencije nastavnika, ali i digitalnog sadržaja. Uz to su predviđene i infrastrukturne reforme i investicije kako bi digitalna nastava bila što kvalitetnija.

– Nema nazad. Ne možemo odbaciti sve što smo naučili u ovom zadoblju. Na nama je da budemo fleksibilni i da vodimo računa o tome da pred sobom imamo generaciju Z kojoj je ljudski kontakt i ljudsko dostojanstvo najvažnije – istaknula je profesorica Ajduković.