Otkako tehnologija zauzima sve veći postotak naših života, filmovi postaju sve više zaokupljeni odnosom ljudskosti i njezine tjelesnosti.
Neki od njih, poput eteričnog ‘Ispod kože’ redatelja Jonathana Glazera, propituju tu temu u priči o otkrivanju i usvajanju ljudskosti kao nečeg novog i stranog, a drugi, kao što su ‘Ona’ (‘Her’, 2013.) i ‘Uzvišenost’ (‘Transcendence’, 2014.), okrenuli su se nadilaženju fizičkih ograničenja.
Prvu perspektivu Luc Besson prikazao je još 1997. u filmu ‘Peti element’, a s ‘Lucy’ je odlučio ispitati i drugu stranu teme istraživši vanjske granice čovjekovih intelektualnih mogućnosti. Mlada Lucy igrom slučaja postaje žrtvom krijumčara drogom i probavlja velike količine narkotika koji njezinu mozgu dopuštaju da iskoristi sto posto kapaciteta. Film, naime, polazi od fiktivne premise da ljudski mozak upotrebljava samo deset posto ukupnoga kapaciteta. Rastrgana između akcije i kvazifilozofskih primjedbi o ljudskoj psihi, ‘Lucy’ ne uspijeva izgraditi napetost pravoga akcijskog filma, ali ni predstaviti dublje uvide o čovjekovoj prirodi.
Bez čvršćega dramaturškog koncepta, s neformiranim likovima i njihovim polurazvijenim odnosima, samo u bljeskovima priziva stilsku eklektiku poznatu iz Bessonovih starijih filmova koja na trenutke zabavlja, ali na kraju ne donosi ništa pamtljivo.
Redatelj: Luc Besson
Uloge: Scarlett Johansson, Morgan Freeman, Min-sik Choi
Lucy, Francuska, 2014., 89’
Ocjena: 2/5