Augusta National Golf Club, smješten u gradiću Augusta u saveznoj državi Georgia, glasoviti je muški golf klub, otvoren 1933. godine, na kojem se održava jedan od četiri najvažnija svjetska golf turnira.
Glasovit je i po veličanstvenoj arhitekturi parka, romantično cvjetnim nazivima golf-rupa, zakucima posvećenim američkim velikanima, ali odnedavno i kao mjesto koje je pomirilo inače potpuno suprotna gledišta aktualnog predsjednika Baraca Obame i Mitta Romneya, republikanskog pretendenta na mjesto prvog čovjeka SAD-a. Pa, što je to moglo na istu stranu staviti inače ljute protivnike i neistomišljenike?
Konzervativizam primjereniji 18. stoljeću, koji osim ekstremista, samostalno i bez zaleđa najmoćnijeg neformalnog kluba na svijetu, nitko ne bi uspio obraniti. Tom klubu u rukavicama pristupaju čak i predsjednici. Naime, prašina se digla (ali je i brzo utišana barem u vodećim medijima) nakon što je početkom travnja iscurilo kako je Upravni odbor Augusta Nationala odbio potvrditi Virginiu Ginu Rometty, izvršnu direktoricu IBM-a za tradicionalnog počasnog člana. I to zato što je - žena. Inače, IBM je već godinama glavni sponzor turnira, pa se prvom čovjeku tvrtke već po automatizmu dodjeljuje mjesto počasnog člana.
Glasnogovornik Bijele kuće stoga je morao reagirati i medijima proslijediti vrlo odmjereno i blago naznačeno nezadovoljstvo predsjednika Obame, kako je istina da klub ima pravo držati se i određivati vlastita pravila, ali da on ipak misli kako bi žene trebale moći postati njegove članice. Romney je pak istovremeno novinarima iznio isto stajalište. A da sve bude zanimljivije ovo je samo zadnja od brojnih kontroverzi koje dolaze iz tog golferskog raja, jer primjerice tek su 1990. godine dopustili prvom crnom Amerikancu upis u članstvo, no do danas nisu promjenili politiku po kojoj isključivo crnce zapošljavaju za nosače golf palica. I prije točno deset godina oko ove politike zabrane članstva za žene (one mogu igrati kao počasne gošće) podigla se bura kada je Martha Burk, tada predsjednica Nacionalnog vijeća ženskih organizacija SAD-a organizirala proteste pred vratima kluba zbog njihove diskriminacijske politike.
Sve je završilo snažnom medijskom diskvalifikacijom Burkove, a Klub je na nekoliko godina svojim sredstvima financirao turnir kako bi izbjegao moguće pritiske sponzora. Onda kao i danas brane se isključivo stavom kako je riječ o privatnom klubu i pravu na interna pravila. Uprava IBM-a, začudo, tvrtke koja se 2003. godine usprotivila Augustinoj diskriminaciji žena, a 1990. se povukla iz Mastera zbog njihova odnosa prema Afroamerikancima, sada pažljivo izbjegava komentirati zbivanja. Za komentar nedavno zapitana Burkova naglašava kako je IBM sad u nezgodnijoj situaciji, jer klub već godinama ima loš imidž, a IBM je korporacija koja mora voditi brigu o brendu i stavu kupaca.
No, je li to baš tako, budući da je evidentno kako se u ovoj situaciji ne snalaze dobro, pa se nigdje nije mogla pročitati obrana časti njihove predsjednice Uprave, inače iskusne golferice. Možda im na ruku ide i neočekivano mlitava reakcija američke i svjetske javnosti, kao i neočekivana popustljivost medija koji su o tome,istina, izvjestili, ali ni najmanje ne inszistiraju na daljnoj priči o tom elitnom diskriminacijskom leglu. Možda odgovor leži u imenima članova kluba, koji okupljeni čine najmoćniju neformalnu skupinu na svijetu. Imaju, naime, svega 300-injak članova, koji to mogu postati samo na poziv, a riječ je među ostalima o Billu Gatesu (Microsoft), Warrenu Buffetu (Berkshire Hathaway), Jacku Welchu (General Electric), Peteu Coorsu (Molson Coors Brewing Company & Miller Coors), Jamesu D. Robinsonu III (American Express), Samu Palmisanou (bivšem izvršnom direktoru IBM-a), T. Boone Pickensu Jr. (naftnom tajkunu), Hughu L. McCollu Jr. (bivšem izvršnom direktoru Bank of America)...